Profesor Đuro Batinić iz Karlovačke županije primio je nagradu za životno djelo na Svečanosti školskog sporta 12. prosinca 2023., a s njim smo kratko razgovarali nakon dodjele nagrada.
„Profesori i ljudi poput našeg Đure Batinića stup su školskog sporta već više od četiri desetljeća. U školskom sportu djeluje već 45 godina kao profesor kineziologije, ali dijelom i kao glavni tajnik školskog sportskog saveza Karlovačke županije i glavni tajni školskog sportskog saveza grada Karlovca, trener nogometa i organizator mnogih sportskih aktivnosti i inicijativa.
Svoje veliko znanje u području sporta koristi u dugogodišnjem angažmanom u radu s djecom te sudjeluje na mnogo natjecanja od osnivanja saveza kao voditelj, organizator te konačno i kao aktivan dio Hrvatskog školskog sportskog saveza – trener, profesor, tajnik, član skupštine te član Tehničke komisije u futsalu“, potvrđuju iz Hrvatskog školskog sportskog saveza na Svečanosti školskog sporta.
Đuri Batiniću nagradu za životno djelo dodijelio je glavni tajnik HŠSS-a Ivan Dujić, a nakon zajedničke fotografije sa svima nagrađenima, Batinić nam je potvrdio: „Ova je nagrada svakako zaokružuje jedan opus mog cijeloživotnog rada i naravno da sam izuzetno ponosan. Ovo je nagrada koja dolazi od struke, a to znači mnogo.“
O svojim početcima nam je ispričao:
„Imao sam malo i sreće jer sam diplomirao sportsku rekreaciju, a vodio školski sport i izvan okvira škole. Kakve god programe da su tada imale škole, uvjetovane su zadacima i nisu uvijek imale prostora za sportske aktivnosti na način na koji sam ih htio provoditi.“
Koje su mu bile najdraže izvanškolske aktivnosti, nabraja:
„Vodio sam djecu na plivanje, klizanje, tenis, skijanje, nogomet… Sve je to bio dio mog samousavršavanja nakon fakulteta koje mi je pomoglo da rastem i razvijam školski sport. Mnogo djece naučili smo razvoju vještina i tjelesnog zdravlja.“
Prisjeća se razlika u školstvu nekad i danas te svog utjecaja na razvoj sporta u Karlovcu i Karlovačkoj županiji:
„Biti vezan za školu prije je značio – nema vremena, nema novaca, nema prostora… Kao Tajnik, mogao sam razvijati programe na koje su građani dovodili djecu, poput škole plivanja. Mi smo „grad na četiri rijeke“, nismo mogli dopustiti da djeca do 8. razreda ne znaju plivati. Danas je još aktivna škola tenisa, škola plivanja, a i nogometni sam trener – mladost se odgaja već godinama.“
Radio je i s odraslima na inovativan način koji se danas sve šire primjenjuje:
„Sportska rekreacija tada je bila u povojima. U tvornici Josip Kraš uveo sam drugu aktivnu pauzu – razgovorom sa svakom djelatnicom utvrdio sam da najviše povreda u radu ima nakon ručka kada pažnja pada i kada je tijelo nespremno za aktivnost. Vježbali smo pola sata – ja na stolu pokazivao vježbe, 400 žena me pratilo i vježbalo. I zaista, povrede na radu smanjile su se za 78%.“
Kao tajnik gradskog, pa županijskog školskog sportskog saveza aktivno djeluje u školskom sportu već 25 godina, a ističe se jednom velikom promjenom:
„Nema igranja subotom – subotom su svi igrali za klub, a školski sport padao je u drugi plan. Uveo sam natjecanja ponedjeljkom između 12 i 15 sati – da mogu igrati putnici, da mogu doći gledatelji i drugi školarci, da igraju svi učenici i da se stvara ta jedna školska sportska zajednica.“
Na dodjeli nagrada podsjetio je na mogućnost i svoju želju jednosmjenske nastave:
„Zamislite vi da svako popodne bude rezervirano za sport. Da na školske sportske aktivnosti mogu dolaziti mame i tate, bake i djedovi, prijatelji; učenici ne mogu uživati u sportskim aktivnostima ako su na nastavi dok se igraju važne utakmice. Zamislite tu navijačku silu da cijela škola slavi sa svojim školskim sportskim društvima. Kad bi država to znala cijeniti i kad bi doživjeli taj jednosmjenski rad, bila bi to točka na I školskog sporta.“
Kao izuzetno važan aspekt sporta navodi sportske uzore u obitelji i socijalizaciju:
„Kad roditelji podržavaju svoje mlade s tribina, kad oni usađuju vrijednosti svojoj djeci i kad djeca to međusobno dijele na sportskim terenima, onda je školski sport kompletan. Zaboravili smo na druženje. Prolazim kroz park, vidim na klupici 5 djevojčica, sve su na mobitelu, dečki 50 metara dalje na svojim mobitelima. Znam da su „zajedno“, ali mogli bi se družiti u sportu i u kvalitetnoj tjelesnoj aktivnosti.“
Hrvatski školski sportski savez pridružuje se velikom i divnom nizu nagrada i priznanja dodijeljenih profesoru Batiniću nagradom za životno djelo Hrvatskog školskog sportskog saveza za dugogodišnji i predan rad u području školskog sporta i velik doprinos razvoju sporta u Republici Hrvatskoj te svom „Đuki“ zahvaljuje na svemu što je učinio i što nastavlja činiti za zajednicu školskog sporta.
Poruku mladima ostavlja za kraj: „Sport oplemenjuje život mladih radi druženja, socijalizacije, ponašanja, učenja. Sport je nemjerljiv – kažu da je čovjek najsretniji u snu i u ljubavi, a ja bih dodao, i u SPORTU.“
