“Pale se baklje, čaše lete na sve strane, svi skaču, luduju i slave, konačno sve sjeda na svoje mjesto. Do kraja utakmice su čak i oni pesimistični navijali i s oduševljenjem pratili svaki uspješni dribling, udarac ili izbijenu loptu naših.”
Europsko nogometno prvenstvo održavalo se u Njemačkoj do 14. srpnja 2024. godine. Hrvatska reprezentacija svoj je nastup okončala u grupnoj fazi natjecanja unatoč možda i najvećoj podršci navijača u povijesti reprezentacije. Upravo su hrvatski navijači i tema ovog izvještaja koji donosi IPL učenik novinar Filip Odobašić.
Oko 100 000 Hrvata ispunilo je ulice Berlina, Hamburga i Leipziga stvorivši fantastičnu atmosferu bez ijednog većeg incidenta. Ono što posebno veseli je zajedništvo svih hrvatskih navijačkih skupina koje su nakon dugo godina sve kao jedan išle u korteo prije svake utakmice – što je za svaku pohvalu uz veliku nadu da će se tako nastaviti u budućnosti. Kako je sve izgledalo u Njemačkoj saznajte iz prve ruke.
BERLIN, 15. LIPNJA, HRVATSKA – ŠPANJOLSKA
Vjerujem da se svatko tko prati hrvatsku nogometnu reprezentaciju sjeća Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj kada su Vatreni igrali protiv Brazila. Utakmica se također igrala u Berlinu, a atmosfera je bila “za naježiti se”. Dva trenutka ostat će zauvijek nezaboravna kada se prisjećamo tog 13. lipnja 2006. godine: suze izbornika Zlatka Kranjčara tijekom intoniranja himne i utrčavanje hrvatskog navijača u teren kako bi poljubio kopačke napadaču Dadi Prši. 2024. godine sve izgleda ovako:
Već od ranih jutarnjih sati glavnim gradom Njemačke orila se hrvatska pjesma. Predviđalo se da će u Berlin doći oko 100 000 Hrvata, no kao da nas je bilo 150 000 jer si na svakom koraku vidio nekoga u kockicama ili čuo hrvatski jezik. Svi su očekivali samo pobjedu i kako će na valu velike podrške naši Vatreni odigrati jednu povijesnu utakmicu – to se nažalost nije dogodilo. Kako se stadion polako punio, tako su i decibeli rasli. Intoniranje Lijepe Naše za sve hrvatske navijače na stadionu bio je vrlo emotivan trenutak. Svi smo kao jedan pjevali i osjetili domoljublje na najvećoj razini. Euforiju i glasno navijanje utišala su dva brza pogodka Španjolaca koji su probudili onaj dio stadiona gdje su bili smješteni navijači Furije, a to je bilo oko 10% cijelog stadiona (što dovoljno govori koliko je Hrvata prisustvovalo). Do kraja utakmice atmosfera na stadionu je bila jako uspavana, ponajviše zbog rezultata.
Kada je sudac odsvirao kraj, cijeli stadion je ustao na noge i glasnim aplauzom ispratio potištene Vatrene dajući im do znanja da nije još sve izgubljeno te da se loš dan svakome dogodi. Komentari nakon utakmice bili su poprilično pozitivni unatoč bolnom porazu od 3:0. Nitko nije bio posebno tužan i razočaran, sve je bilo dosta dostojanstveno prihvaćeno. Nekoliko Španjolaca nam je reklo kako sada navijaju za nas i da priželjkuju naš prolazak u nokaut-fazu.
HAMBURG, 19. LIPNJA, HRVATSKA – ALBANIJA
Drugu utakmicu skupine igrali smo u najsjevernijem gradu ovogodišnjeg EURA, Hamburgu. Protivnik je bila Albanija koja je također svoju prvu utakmicu izgubila – bolja je bila Italija s 2:1. Ovoga puta nije bilo baš 100 000 Hrvata na ulicama, no svejedno su se na svakom koraku pjevale navijačke pjesme i zagrijavale glasnice (neki kroz piće, neki kroz navijanje). Svi koji su imali ulaznice krenuli su u zajedničkom korteu prema stadionu kako bi naše igrače već na zagrijavanju dočekao pun stadion. Prije utakmice u prijateljskoj atmosferi navijalo se zajedno s navijačima Albanije pjevajući i skandirajući u opuštenoj atmosferi između dvije nacije koje žele samo jedno – pobjedu svoje reprezentacije.
Utakmica je sama po sebi bila dosta vatrena s velikom glađu za pobjedom, a podjednako glasno navijali su jedni i drugi. Albanci su poveli dosta rano što ovaj put nije utišalo ili uspavalo hrvatske navijače koji su bili vjetar u leđa Vatrenima kako ne bi ponovno pali nakon primljenog gola. Vatreni u prvom djelu nisu izgledali kao ekipa kojoj treba pobjeda, ali to se promijenilo u nastavku. Sada smo mi bili ti koji vladaju terenom i koji stvaraju šanse za gol. Lopta nije dugo htjela ući u gol, ali kad-tad je morala. U 74. minuti Andrej Kramarić konačno zabija i Hamburg je eruptirao! Ali to nije sve jer samo dvije minute kasnije autogol Albanije dovodi Hrvatsku u vodstvo!
Pale se baklje, čaše lete na sve strane, svi skaču, luduju i slave, konačno sve sjeda na svoje mjesto. Do kraja utakmice su čak i oni pesimistični navijali i s oduševljenjem pratili svaki uspješni dribling, udarac ili izbijenu loptu naših. Kada se činilo da Vatreni odnose važnu pobjedu i da već započeto slavlje na tribinama može službeno krenuti, Albanija zabija za 2:2 u posljednjim sekundama. Na našoj strani nevjerica, a na drugoj strani ludnica jer ipak su uzeli bod srebrnoj i brončanoj sa svjetskih prvenstava. Vatreni ponovno pred navijače dolaze pognute glave, ali s tribina ne dobivaju uvrede, već ponovno glasni aplauz podrške što zaslužuju uvijek bez kompromisa.
Moje upečatljivo obilježje koje me pratilo kroz cijelo putovanje i koje je mamilo posebnu pozornost prepoznao je nakon utakmice Matej Sunara – novinar na Hajduk Digital TV-u, emisiji Božanstvena komedija i u TV emisiji Koordinacija.hr. Zbog mojeg obilježja morali smo napraviti zajedničku fotografiju te smo malo “proćakulali” o dojmovima nakon utakmice, o novinarskome poslu i naravno o Majstoru s mora. Kroz razgovor mi je otkrio da je na EURO došao na ispomoć NOVOJ TV koja ga je zamolila da dođe i da kroz zanimljive razgovore s navijačima dodatno opusti atmosferu. Ovim putem mu šaljemo poseban pozdrav do neke nove prilike!
LEIPZIG, 24. LIPNJA, HRVATSKA – ITALIJA
Nakon dramatičnog remija, trebala nam je pobjeda Španjolske protiv Talijana kako bismo ostali u igri za prolazak. To se na našu sreću ostvarilo i računica je bila jasna: pobjeda protiv Italije i prolazak je zagarantiran. Sljedećih nekoliko dana za sve hrvatske navijače bilo je rezervirano za obilazak njemačkih gradova kao što je na primjer Dresden, sve to kako bismo napunili baterije za veliku utakmicu i malo odmaknuli misli od drame u Hamburgu.
Dan prije utakmice svi putevi vodili su na Marktplatz u Leipzigu gdje je bilo zajedničko druženje svih hrvatskih navijača. Uvježbavalo se pjevanje one poznate “Bježite ljudi, bježite iz grada…” i svega ostalog što je na glavnom repertoaru. Većina prolaznika je u strahu ili prevrtanjem očima prolazilo pokraj kockaste mase, dok su oni malobrojni zajedno s Talijanima snimali što se oko njih događa. Jedni od njih bili su bračni par iz daleke Indonezije koji su samo zbog Vatrenih došli u Leipzig. Izrazili su želju da se slikaju sa mnom jer su, kako kažu, oduševljeni našim navijačima i naravno Lukom Modrićem. Rekli su da planiraju kao turisti doći u Zagreb, a mi smo ih uputili da obavezno posjete i naš prekrasni Jadran koji će ih sigurno ostaviti bez daha. Sutradan, kao da je u Leipzig stigla cijela Hrvatska.
Svi trube iz automobila, hrvatske zastave izvješene na balkonima, svugdje čuješ hrvatski jezik i tako u nedogled. U fan zoni pjevao je Tiho Orlić i Pero Galić, baklje se već odavno pale i sve je mirisalo na pobjedu! Prema stadionu je krenula hrvatska navijačka sila uz i one koji nemaju ulaznice tako da je oko 70.000 Hrvata marširalo prema Red Bull Areni. Tek kada smo se približili stadionu ugledali smo prve navijače talijanske reprezentacije pa je krenula ona “Malo vas je, malo vas je…” (nastavak sami znate). Naši Vatreni dočekani su gromoglasnim pljeskom i skandiranjem jasne poruke “Hoćemo pobjedu!” Himna je kao i obično izazvala posebnu emociju, a utakmica je krenula s dozom opreza na obje strane s obzirom na važnost utakmice. Navijanje je bilo besprijekorno i najluđe dosad, a tribine je dodatno razgalio odličan udarac Sučića i majstorska obrana Livakovića. U nastavku ponovno puno bolja i ratobornija Hrvatska što nam donosi kazneni udarac. Nažalost, erupciju vulkana odgađa obrana Donnarumme. Samo tridesetak sekundi kasnije Donnarumma opet izvrsno brani udarac Budimira, no lopta se odbija do kapetana Luke Modrića koji zabija za neviđenu ekstazu na tribinama. Nema čovjeka koji nije bio okupan pivom kada su čaše počele letjeti na sve strane, baklje se pale, ogromna buka na stadionu! Da možemo, uskočili bismo u teren i slavili s igračima! No, trebalo je izdržati još 35 minuta. Igrači i navijači su dali baš sve od sebe da se rezultat ne promijeni.
Približavala se 90. minuta, a atmosfera je bila u zoni ključanja. U posljednjoj minuti sudačke nadoknade, Calafiori prolazi kroz srce hrvatske obrane, dodaje Zaccagniju koji neobranjivo zabija Livakoviću. Sljedeće čega se sjećam je muk, šok, nevjerica i očaj. Je li moguće da na ovakav način padamo? Vatreni popadali po terenu, navijači gledaju u prazno. U tome trenutku taj krah me nije toliko pogodio, tek me u narednim danima pekao i grizao način na koji smo izgubili svaku nadu o prolasku. Nekako smo progutali knedlu i pred pretužnim Vatrenima zapjevali “Volim te, Hrvatsko!”. Po izlasku sa stadiona prolazi jedan Talijan i kaže “I’m really sorry”, ali nije nam to previše pomoglo.
REZIME S NOGOMETNE STRANE
Naši Vatreni ovaj put nisu uspjeli. Cilj je bilo proći grupu, a sve ostalo bi bio bonus. Bez obzira na to, oni zaslužuju samo podršku. Koliko sreće su nam donijeli u posljednjih šest godina u kojima su osvojene tri medalje te zabilježena jedna osmina finala Europskog prvenstva 2021. godine. Puno puta smo i mi imali sreće, ali ne može dovijeka biti tako. Jednom sreća i nama mora okrenuti leđa, ali nimalo ne sumnjam da će Vatreni iz ovoga izaći još jači te da će svima koji joj u ovome trenutku ne vjeruju pokazati da zaslužuju epitet najvećeg ambasadora Hrvatske u svijetu.
Sjetimo se samo EURA 2016. godine u Francuskoj kada smo na nesretan način ispali u osmini finala od Portugala u zadnjim minutama produžetaka. Govorilo se da ova momčad nikad ništa neće postići, a onda su nezaboravne 2018. godine u Rusiji svima pokazali kako izgleda lav kojeg se naljuti i došli do srebra zlatnog sjaja ujedinivši cijeli narod da barem na mjesec dana zaboravi na sve ono loše, negativno i trulo. Zato sada hrvatski navijači pune stadione u Hrvatskoj kada igra reprezentacija, hrvatske navijačke skupine više ne prekidaju utakmice zbog nezadovoljstva nego zajedno navijaju. I to sve zbog Vatrenih koji daju nadu svim Hrvatima da postoji bolje sutra. Stoga Vatreni, nema predaje!
IZNAD SVIH HRVATSKA!
Tekst i foto: Filip Odobašić, IPL učenik novinar
