piše Mislav Dujak, IPL učenik novinar

Košarka je u svojoj biti jednostavan sport. Od 1891. godine kada je profesor James Naismith složio prva službena košarkaška pravila, dosta se njih promijenilo i nastavit će se mijenjati iz sezone u sezonu. Ipak, najvažnija je stvar ostala ista – cilj igre je i dalje ubaciti loptu kroz koš visine tri metra i radijusa 22,5 centimetara.

Postoje tri moguća rezultata košarkaškog šuta: jedan, dva ili tri poena. U 21. stoljeću najveći je naglasak dobio potonji gdje se vještina dalekometnog šuta ne smatra bonusom, već obavezom svakog ambicioznijeg profesionalnog košarkaša. Ova je revolucija počela još od vremena stare ABA lige koja je i tvorac same trice, dok ju je današnji NBA usvojio 1979. godine. Reggie Miller i Ray Allen prvi su dionici sportske povijesti koji su primarno postali poznati po svom šutu, dok je iza njih stigao i Stephen Curry koji je u potpunosti promijenio budućnost svjetske košarke.

U posljednjih se 20 godina broj pokušanih trica na jednoj utakmici u Asocijaciji utrostručio, s 13,7 pokušaja u sezoni 2001./2002. do današnjih gotovo četrdeset. Curry je pretprošle sezone postao igrač s najviše pogođenih trica u NBA-u te je time konačno zapečatio tricašku revoluciju. Nije više riječ o početku budućnosti, već sadašnjosti. Momčadi koje se oslanjaju na visinu i težinu svoga rostera teško će uspjeti u modernom dobu, čemu svjedoči i uspon košarkaša koji su svoju NBA karijeru uglavnom gradili na račun svojih šuterskih sposobnosti poput Kylea Korvera – a ni naš Bojan Bogdanović nije daleko od ovog impresivnog šuterskog društva.

Da su trendovi stigli i u Hrvatsku, može se vidjeti među novom generacijom košarkaša koji na seniorsku i reprezentativnu scenu dolaze kao nikad bolji šuteri. Oni koji se i probiju bez šuta na početku karijere, prije ili kasnije postanu prisiljeni uhvatiti se dodatnih šuterskih treninga ili pasti u sjenu vršnjaka koji rutinski mogu potegnuti otvorenu tricu iz kornera i slične relativno “jeftine” poene. Dva košarkaša koji su spoznali navedenu važnost šuta trostruki su uzastopni državni prvaci u školskom sportu Roko Zdrilić i Niko Šare iz Gimnazije “Vladimir Nazor”, Zadar. Obojica inače seniori, Zdrilić u KK Puntamici, Šare u KK Jazinama, znaju koliko je važan šut u tranziciji iz juniorske u seniorsku košarku te su podijelili svoje planove šuterskih treninga i općenito način razmišljanja.

Sveto trojstvo šuta

U videu za službeni kanal NBA-ovog programa namijenjem najmlađima koji tek počinju s košarkom, JJ Redick, Curry i Korver istaknuli su tri najvažnija aspekta šuta: mehanika, puno ponavljanja i samopouzdanje. Ne znajući za spomenuti prilog, zadarski su košarkaši u svojim odgovorima došli do sličnoga zaključka.

“Prije svega, šut je jedna od najbitnijih karakteristika košarke i kako uopće doći do pobjede. Da bi pobijedio, naravno moraš zabiti šut. S time na umu, šut treniram na način da ga svaki dan probam uputiti što više prema košu. Šutiram iz različitih kretnji, varijacija, iz akcija. Nastojim u svaki izbačaj unijeti istu količinu energiju i dati sve od sebe. Osim tih uobičajenih šutova, također ubacim i vježbe s jedne noge kako bi se poboljšala sama ravnoteža šuta i čvrstina udarca koji su potrebni za stabilnost u toj kretnji. U konačnici mislim da je najbitnije što više pokušavati jer jedino tako to može ući u automatizam”

kazao je Niko Šare.

“Na šutu radim stalno, praktički svaki dan. Dnevno imam dva treninga, a ovaj je jutarnji uvijek barem dijelom posvećen šutu. Nekada se izjalovi teretana, ali pokušavam što više trenirati šut. Na tim jutarnjim timskim treninzima prolazimo kroz određene akcije i specijale koje ćemo igrati te tada baš imam priliku izvježbati određeni pokret koji ću morati izvesti na utakmici. Ovisno o danu, vježbam i statične šutove iz spot-upa. Uglavnom sam sebi postavljam ciljeve koje trebam ispuniti toga dana i pokušavam to odraditi što bolje“

objasnio je Zdrilić.

Iza svih ovih silnih treninga i sati provedenih u dvorani, kriju se i počeci iz najranijih dana gdje forma šuta nije bila ni blizu idealne te su utakmice s po više od pet trica u samo 24 minute – nešto što je baš pošlo za rukom Zdriliću u četvrtfinalnoj utakmici Državnog prvenstva u košarci protiv Srednje škole Krapina – bile tek pusti snovi. Jedan od najboljih košarkaša današnjice Kawhi Leonard i sam je imao trnoviti put do vrsnog šuterskog statusa kojeg ima sada. Na koledžu San Diego Statea bilježio je tek 25% realizacije trica i ispod 50% za dva. No neprekinuti rad s trenerima doveo je do toga da je Leonard danas percipiran među najpouzdanije šutere s poludistance.

“Kada sam tek kretao šut mi nije bio dobar. Kao dijete sa šest godina pucao sam s dvije ruke. S vremenom sam uspio prijeći na samo jednu ruku, no rekao bih da sam tek prije dvije godine počeo pravilno šutirati jer mi je dotad ruka išla ulijevo pri izbačaju. Svakako najviše zasluga za moj napredak u tom segmentu idu mome ocu, koji je isto košarkaški trener, te s njime često radim šuterske treninge”,

otkrio je 17-godišnji junior KK Zadra i razigravač Puntamike.

“Ni u jednom trenutku ne smiješ pomisliti da ćeš promašiti“

Na kraju su se obojica dotaknula i posljednje navedene točke o kojoj je pričao fantastični američki trojac. Kako ostati miran kada su tenzije najveće, pitanje je na koje i mnogi najbolji igrači svijeta nemaju odgovor. Oni koji ga pak imaju u pravilu završe u povijesnim knjigama poput legendarnog dvojca Chicago Bullsa Michaela Jordana i Tonija Kukoča.

“Šuterski mi je uzor Curry. Nije ukočen i od njega sam konkretno preuzeo šutiranje prazne glave te hoću biti što više kao on. Iskreno ja sam tip igrača koji ne razmišlja o trenutku, publici i pritisku rezultata, opušten sam dok igram pa što utakmica da. Na početku susreta težim se razigrati kroz skokove, asistencije i lake poene te onda odmah bude i lakše uzimati više šutova”

govorio je Zdrilić o svojoj igri pod pritiskom.

“Ja se također slažem s Rokom, treba u potpunosti isključiti sve oko sebe i samo razmišljati o šutu. Ne smiješ ni u kojem trenutku pomisliti da ćeš ga promašiti, već valja biti samouvjeren i vjerovati da ćeš pogoditi taj šut”

potvrdio je kapetan gimnazijske momčadi i najuspješniji igrač prvenstva Šare.

Iako su obojica pokazala sjajno umijeće šutiranja, niti Zdrilić niti Šare nisu zadovoljni svojim brojkama. Smatraju da je tehnika na zadovoljavajućoj razini, ali dijelovi poput preciznosti i konzistentnosti zahtijevaju dodatan rad za bolja ostvarenja. Zdrilić, koji šuterske treninge ima pet puta tjedno, imao je samo jedan odgovor na pitanje kako planira povisiti svoje postotke: “Moram raditi još više. Unatoč tome što već često treniram šut, mislim da bih trebao ići i razinu više za daljnje napredovanje.”

Za kraj je Šare poslao poruku svim mladim igračima kojima šut trenutno predstavlja problem: “Vjera u uspjeh, probavati iz dana u dan, trenirati što jače moguće i biti ustrajan u tome jedini su recept za pobjedu.”

Tekst: Mislav Dujak, IPL novinar; foto: Ema Dolić, IPL novinarka