Na Državnom prvenstvu školskih sportskih društava u šahu za srednje škole pridružio nam se i ravnatelj Uprave za sport dr. sc. Krešimir Šamija u ime ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac te Ministarstva kao naših glavnih pokrovitelja. Nakon kratkog druženja na štandu Medicinara u školskom sportu i razgleda dvorane, pozdravio je sve prisutne šahistice i šahiste te dodijelio medalje novim državnim prvacima srednjih škola u šahu.
O šahu, školskom sportu i suradnji Ministarstva s Hrvatskim školskim sportskim savezom razgovarao je i s “Igram, pišem, lajkam” novinarkom Dorom Pavić netom nakon dodjele:
Na dodjeli nagrada za najuspješnije ekipe u šahu srednjih škola, rekli ste da šah ima neke prednosti u sportu. Šah je jedan od rijetkih sportova koji zapravo ne uključuje veliku tjelesnu aktivnost – na što ste točno mislili?
,,Šah je sportska disciplina i sport koji razvija logiku, razmišljanje i analitičko mišljenje i sigurno pomaže u uspjehu, posebno u matematici i fizici, mnogim tehničkim predmetima i generalno u uspjehu u školi. Stoga mislim da šah ima veliki prostor u školi kao sport, ali i kao ,,pomoćno sredstvo” da bi nam učenici bili što uspješniji i u školskom znanju. Svjesni smo i sami da u primjerice PISA testovima nismo baš jako visoko tako da sigurno disciplina poput šaha pomaže tome. Odlično je kad je šira školska zajednica tj. Vijeće nastavnika uključeno i kroz profesore matematike i fizike te sve druge koji se bave šahom, a nisu možda uključeni u klubove ili školska sportska društva, a mogu pomoći toj djeci da tu vještinu što kvalitetnije svladaju s ciljem natjecanja za one najkvalitetnije, ali i rekreativnog bavljenja šahom i zbog svih njegovih drugih dobrobiti.”
Razvoj djece i mladih je dakle fokus i Ministarstvo turizma i sporta – kako ono potiče sportske aktivnosti među mladim sportašima?
,,Republika Hrvatska je poznata kao sportska nacija u cijelom svijetu. Nažalost postoji jedna kontradiktorna činjenica, a to je da smo po glavi stanovnika jedna od uspješnijih zemalja svijeta po pitanju medalja, ali po pitanju tjelesne aktivnosti ne stojimo baš dobro. Imamo puno pretile djece i ljudi koji nisu dovoljno aktivni, koji nemaju zdrave životne navike. Zapravo nije bitno samo da smo aktivni ako nam druge životne navike nisu kvalitetne – od pušenja, alkohola, prehrane i svega ostaloga. Sve to treba promovirati.”
Šamija se osvrnuo i na proširenje aktivnosti Hrvatskog školskog sportskog saveza u posljednjih 15 godina:
,,Hrvatski školski sportski savez je krenuo kao savez koji se bavio isključivo natjecanjima, a nakon toga je uveo mnoge druge aktivnosti poput Univerzalne sportske škole i Vježbaonice, sada i Sportskih praznika, s ciljem da potaknu na aktivnosti i onu djecu kojoj sport možda i nije neki interes u natjecateljskom smislu; no u smislu stjecanja zdravih navika su vrlo važni projekti. Ono što mi radimo svake godine sve izdašnije i izdašnije je da financiramo Hrvatski školski sportski savez, a kvaliteta i zadovoljstvo i učenika i nastavnika s tim programima su nama zalog da još više ulažemo u školski sport.
U konačnici HŠSS, od svih naših sportskih institucija koje financiramo, jedini ima doticaj sa svom djecom jer svako dijete ide i u osnovnu i u srednju školu, dakle mora proći taj sustav. Tu je prilika da suradnjom i kvalitetnim projektima popravimo sliku zdravih životnih navika naše populacije.”
Što je s onima koji sport ipak vide kao priliku za karijeru – kako podržavate razvoj mladih talenata u školskom sportu?
,,Upravo na isti način kako i podržavamo i sve druge aktivnosti koje sam spomenuo – HŠSS radi svoj posao vrlo kvalitetno, ima 21 županijski savez i širina sportova koje nudi od najniže razine preko županijske do državnih natjecanja je prilika da, u suradnji s profesorima tjelesne i zdravstvene kulture koji su kineziolozi, pomognemo u pronalaženju talenata koji su nam također prioritet, kao i razvoj zdrave i aktivne nacije. Važno nam je da nastavimo biti uspješni i u vrhunskom natjecateljskom sportu, a HŠSS nam je baza iz koje i naši nacionalni sportski savezi mogu sigurno pronaći one talente koji se možda sami nisu javili.”
Znači li to da ste primijetili poveznicu između školskih sportskih društava i razvoja mladih sportaša u Hrvatskoj koji kasnije ostvaruju dobre rezultate?
,,Da, naravno. Veliki broj sportaša koji dođe u klubove svoj prvi doticaj s nekim sportom ima na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, a nakon toga na izvanškolskim aktivnostima u organizaciji svojih školskih sportskih društava, a nakon toga i županijskih školskih sportskih saveza i HŠSS-a. U konačnici škola je mjesto najbolje selekcije talenata i mjesto prvog doticaja s tjelesnom aktivnošću, a klubovi su nadogradnja kao i udruge sportske rekreacije. Ne moraju djeca biti članovi sportskih klubova – mogu se i rekreativno baviti sportom. U suštini, najvažnija zadaća HŠSS-a i svih nas je da, kad nam djeca završe osnovnu i srednju školu, ostanu u stalnom doticaju s tjelesnom aktivnošću i da to kao kvalitetnu životnu naviku nose kroz cijeli život.”
Vidimo onda i važnu početnu ulogu profesora tjelesne i zdravstvene kulture te trenera. Postoje li strategije za edukaciju trenera i sportskih stručnjaka radi podizanja kvalitete naših sportskih programa?
,,Ja bih rekao da mi u Hrvatskoj možemo biti ponosni na činjenicu da Zakon o sportu vrlo jasno regulira tko može raditi s djecom. Dobili smo novi zakon na početku ove godine koji je 1. siječnja stupio na snagu, a nakon toga smo donijeli i pravilnik kojim su definirani osnovni sadržaji edukacije za trenere, ne samo one najkvalitetnije trenere na KIF-u već i trenere koji stječu svoju kvalifikaciju kroz sustav obrazovanja odraslih, sudjeluju naravno i sva tri kineziološka fakulteta.
Tu smo postavili jednu dosta visoku letvicu – rekao bih čak i razina školovanja i edukacija potrebna za rad s djecom, mladima i svim drugim sportašima je vrlo visoka. Uveli smo sustav licenciranja, mnogi savezi su već dostavili svoje pravilnike o licenciranju koji imaju za cilj cjeloživotnu edukaciju i osvježavanje znanja svih onih trenera koji su u sustavu. Osobno sam ponosan na naš sustav, na djelovanje i naših visokoškolskih institucija u tom dijelu. U konačnici vidi se veliki broj trenera koji je uključen u rad, od rekreativne pa do najviše razine.”
Mnogo izvrsnih aktivnosti očekuje nas u ovoj školskoj godini i u školskom sportu. Pitanje za kraj je, vidimo li se još na nekom državnom prvenstvu u sljedećem polugodištu?
,,Ja sam siguran da ćemo se vidjeti, ako ne ja, onda netko od mojih kolega, državnih tajnika ili kolega iz Uprave za sport koji prepoznajemo, podržavamo i koji ćemo nastaviti podržavati aktivnosti Hrvatskog školskog sportskog saveza.”
Intervju: Dora Pavić, IPL novinarka