Abeceda USŠ


A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

ORIJENTACIJSKO TRČANJE

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

U ovoj igri je zadatak da jednako podijeljene ekipe (do 5 igrača),  pronađu što brže sportske rekvizite sa svog popisa. Svaka od ekipa ima odgovarajući papir A4 s popisom sportskih rekvizita i pomagala koje mora pronaći.

EKIPA 1. Klikni i otvori PDF

EKIPA 2. Klikni i otvori PDF

EKIPA 3. Klikni i otvori PDF

Igra se provodi u školskom dvorištu i okolišu. Sportski rekviziti se raspoređuju u okolici škole (ne smiju biti sakriveni tako da su nevidljivi), zadatak je da svaka ekipa pronađe sportski rekvizit sa svog popisa i donese ga na početno mjesto starta. Ekipa koja najbrže skupi sve rekvizite s popisa je pobjednička ekipa. Popis rekvizita je u ovom slučaju (karta) kretanja po terenu, a rekviziti se mogu skupljati na više varijanti: po redu s popisa, što prije, u zadanom vremenskom periodu (1-2 min)…

Kad sve ekipe pronađu svoje rekvizite i proglasite pobjednike za iduću igru svaka od ekipa ima za zadatak da rekvizite druge ekipe slobodno raspodjeli po terenu.

Nakon određenog vremena karte možemo zamijeniti po ekipama. Ne morate biti ograničeni u izboru rekvizita važno je samo da su oni povezani sa stvarima koje koristite u praksi kad organizirate satove sporta.

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

OPĆE KOORDINACIJSKE VJEŽBE

Autor: Stjepan Crnokić, prof.
Pogledajte video materijal snimljen na međunarodnom stručnom skupu Kondicijska priprema sportaša 2011. godine.

Na video materijalu snimljeni su polaznici programa Univerzalane sportske škole iz OŠ Horvati iz Zagreba.

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

RAVNOTEŽA

Vježbe za razvoj ravnoteže kod djece s pilates loptama

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

Vježbe s pilates loptama su atraktivne i zabavne, a važno je da izbor vježbi bude takav da se krene od jednostavnijih i lakših prema složenijim i težim.  Za razvoj ravnoteže kod djece koristimo se pilates loptama veličine 55 cm.

 

 

 

 

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

RUKOMET

Rukomet

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

Rukomet je sportska igra koja zahtjeva široku lepezu različitih motoričkih  sposobnosti.  Stalno kretanje, ograničeni prostor, iznenadne situacije, ometanje protivnika, nedostatak vremena zahtijevaju brzinu, snagu, koordinaciju i agilnost, ali isto tako i fleksibilnost, preciznost i ravnotežu. Brzina je dominantna odrednica kretanja s i bez lopte, agilnost je važna zbog učestalog uspostavljanja, zaustavljanja i promjene smjera kretanja, koordinacija zbog manipulacije loptom u kretanju, snaga kod odraza, izbačaja i duela s protivnikom, fleksibilnost i preciznost kod udarca, a ravnoteža kod provedbe varki. Brojna motorička gibanja i manipulacije s loptama čine ovaj sport u programu univerzalne športske škole jednim od značajnijih. Opći ciljevi koji se u programu mogu postići korištenjem rukometnih sadržaja su bazična tehnika šutiranja na gol, vođenja, dodavanja i hvatanja lopte, usvajanje jednostavnih taktičkih pravila  kroz igru.  Organizacija mini rukometa za djecu mlađe školske dobi se provodi na malom polju s malim golovima i loptama. U organiziranju rukometne igre djeca se uče međusobnoj suradnji u timu.

 

Elementi tehnike rukometa koji se trebaju provoditi u programu UŠŠ

držanja lopte

bazična tehnika dodavanja i hvatanja, vođenja lopte

šutiranja na gol

organizacija rukometa kroz igre s jednostavnimm pravilima

mini rukomet

Metodičke napomene:

  1. Kako bi različite uzrasne kategorije imale istu mogućnost manipulacije loptom važno je koristiti adekvatne dimenzije lopte. Lopte su za najmanju djecu malene i mekane kako bi ona mogla uživati u igri i izvoditi zadane vježbe i pokrete (primjer je lopta mini- handball od Volley-a) ili lopta opsega 48-50 cm za mini rukomet za djecu 6-10 godina. Ihf veličine 0 za djecu do 8 godina ihf vel 1(50-52 cm, 425-475 g) za djecu od 8-14 godina
  2. Povećanje aktiviteta i zanimljivosti sadržaja treba postići postavljanjem različitih poligona  (primjer vođenje lopte u slalomu, šut na gol, gađanje označenog dijela na strunjači, vođenje lopte hodajući na švedskoj klupi, šut na gol preko suigrača
  3. Motivaciju podizati KROZ „IGRU“, A NE KROZ VJEŽBU!U učenju pojedinih sadržaja iz rukometa prednost treba dati organizaciji kroz igru, a ne kroz uvježbavanje tehnike. (male igre, igre slične rukometu, mini rukomet)
  4. Važno je aktivno sudjelovanje voditelja u organizaciji pomaganju, ispravljanju i savjetovanju

Primjer organizacije sadržaja iz Rukometa

Rukomet (vježbe preciznosti)

Organizacija sata je poligon na kojem su postavljene različite sprave, rekviziti, ciljevi koji se mogu gađati

Sadržaji :

  • Uvodni dio sata: igra „Zagrli prijatelja“.
  • Pripremni dio sata: OPV bez pomagala (naglasak na ruke, ramena i ručne i zglobove prstiju)
  • Glavni dio sata:  Rukomet: Gađanje rukometnom tehnikom (vježbe preciznosti) 
  • Završni dio sat: Igra“ Tunel“ .

Glavni dio sata

Gađati treba iz različitih udaljenosti i to lopte, obruče, čunjeve , koševe, golove -označene prostore na njima, ciljevi mogu biti statični ali i pokretni.

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

SKOKOVI

SKOKOVI

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

Skokovi kao organizacijski sadržaj iz atletike ne bazira se samo na specifične tehnike skokova u vis i u dalj, nego i sva druga motorička gibanja u kojima se pojavljuju sve faze skoka: zalet, odraz, let i doskok. U realizaciji sadržaja iz teme skokova možemo se koristiti sljedećim napomenama u planiranju i izboru vježbi koje možemo koristiti u programu USŠ:
Skok u dalj
•    iz označene zone,
•    uz pomoć odskočne daske,
•    skok u dalj preko elastične trake/kartonskoh kutija,
•    skok u dalj iz različitih duljina zaleta,
•    skok u dalj u označeni cilj.

Skok u vis
•    različitim tehnikama,
•    skok u vis uz pomoć švedskog sanduka/trampolina/odskočne daske,
•    skok u vis preko prepone,
•    natjecanje u skoku u vis uzimajući u obzir visinu tijela.

Primjeri vježbi za skokove
•    skok u dalj iz mjesta/zaleta
•    tehnika skoka u dalj odrazom s odskočne daske i doskokom u sjed na strunjaču
•    skok u dalj iz zaleta s doskokom u jamu u koje su postavljene prazne zračnice od bicikla na različitim udaljenostima
•    skok udalj iz zaleta s označenim odraznim mjestom preko kartonskih kutija postavljenih u nizu (2 kutije) i doskokom na mekano tlo
•    skok u vis s odrazom s jedne noge (dotaknuti kariku, glavom udariti loptu koja visi)
•    igra Zmija poskočica
•    skok u vis iz ravnog zaleta odrazom lijeve i desne noge
•    skok u vis kosim zaletom (tehnika škarice)  preko elastične vrpce, različitih visina
•    skok u vis tehnikom škarice s doskokom u sjed
•    skok u vis tehnikom škarice s odrazom s odskočne daske
•    preskakanje opkoračnom tehnikom (Stradle) preko elastične vrpce, različitih visina

Primjeri organizacije sadržaja iz skoka u vis (slika 1.)
Skokom u vis iz mjesta dotaknuti oznaku koja visi. Odrazna noga se može odrediti tako da damo zadatak da dijete iz jednog koraka radi vertikalan skok gdje je zadatak probati dotaknuti oznaku (gornju prečku rukometnog gola,  mrežicu košarkaškog obruča). Ovakvi skokovi  omogućavaju učeniku da odredi odraznu nogu.

Skok u vis iz ravnog zaleta (slika 2.)

Opkoračna tehnika preko konopa postavljenog na različite visine (slika 3.)

Prikaz skok u vis tehnikom škarice s odrazom sa švedskog sanduka i metodičke vježbe
(slika 4.)

IGRA: Zmija poskočica

Uzmemo konop dužine 2m na čijem kraju zavežemo malenu lopticu (tenis lopticu ili bilo koju drugu loptu). Voditelj se nalazi u sredini postavljenog kruga od strane djece. Igra se igra na način da se okretanjem konopa u krug nastoji uhvatiti djecu koja ne stižu poskočiti na vrijeme tako da ih konop dotakne po potkoljenicama. Kontrolu igre provodimo okretanjem smjera i brzine vrtnje konopa. (slika 5.)

SKOK U DALJ

Skokovi preko medicinke, na sanduk (slika 6.)

IGRA:  Trčanje i preskoci
Na tri strane u obliku trokuta postave se tri stalka, a unutar slobodnog prostora različite prepreke (uska strunjača, švedska klupa, okviri švedskog sanduka, niske prepone…). Iza svakog stalka su tri podjednako podijeljena tima (A, B, C ). Zadatak je da prvo dijete iz tima ulazi u prostor i preskače najbliže postavljenu prepreku, dalje nastavlja trčati i preskakati po redu ostale prepreke te kad ih sve preskoči dolazi do svoga stalka i daje pljesak ruke slijedećem djetetu iz svog tima koje dalje izvodi isti zadatak. Pobjednički tim je onaj u kojem sva djeca prva izvedu zadatak. (slika 7.)

Organizirani sat iz atletike

1. Sat s temom iz atletike

Glavna tema: Atletika (skok u vis tehnikom škarice)

Organizacija sata je u obliku poligona, gdje je glavno radno mjesto skakalište skoka u vis, a na ostalim radnim mjestima su vježbe iz atletskih sadržaja: škarice, sunožni poskoci, niski skip itd.
•    Uvodni dio sata: igra „Rode i žabe„ (igra je opisana na www.skolski-sport.hr )
•    Pripremni dio sata: OPV bez pomagala vježbe istezanja za noge
•    Glavni dio sata: : Atletika (skok u vis tehnikom škarice)
•    Završni dio sata: natjecanje u visini preskoka .

Glavni dio sata

Obrada tehnike skoka u vis, tehnikom škarice treba proći obje strane izvođenja skoka (naglasak na odraznu i zamašnu nogu), koristiti odskočnu dasku za odraz.
Završni dio sata
Natjecanje u skoku u vis (tehnika škarice) preko elastične vrpce, svaki natjecatelj ima pravo na jedan skok na ponuđenoj visini. Tko dotakne vrpcu ispada, a pobjednici su oni koji preskoče najvišu visinu.

 

A | B | K | O | P | R | S | T | U |

Snaga

autor: Stjepan Crnokić, prof.

Razvoj snage kod djece 6-10 godina starosti

Pravila

1. koristiti samo dinamičke oblike treninga za djecu 6-10 godina starosti

2. raditi na svim mišićnim skupinama ( s naglaskom na muskulaturu leđa, trbuha, ramena)

3. koristiti vježbe bez rizika na ozljeđivanje (kralježnice), vježbe koje su raznolike i organizirane kroz igre

4. pravilno izvođenje pokreta (kontrolirati i i korigirati izvedbe)

5. paralelno provoditi s koordinacijskimim vježbama (koordinacijsko-regulacijske vježbe)

6. ne raditi jednostrana opterećenja

7. opseg vježbi prije intenziteta vježbi

8. u dječijoj dobi nema povećavanja opterećenja

9. adekvatno planirati odmor (zbog povećane potrošnje energije)

Kordinacijsko regulatorne vježbe snage su vježbe u kojima istovremeno radimo na snazi , koordinaciji, ravnoteži , u kojima stabiliziramo smetnje i reguliranje centralno živčanog sustava posebno statičko dinamičkih (ravnotežnih) i kinestetičkih (mišićnih) analizatora.

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

SLONOVSKI NOGOMET

Organizacija

Igra se može igrati i  u dvorani i na igralištu.

Potrebni rekviziti

Dobro je koristiti lopte koje su veće ali i mekše (odbojkaška lopta ili neka spužvasta)

Sadržaj

Djeca su postavljenja u formaciju kruga i to tako da rašire noge koliko je potrebno da su stabilni u stojećem položaju, a da pritom dodiruju stopala susjednih igrača i na taj način zatvore postavljeni krug. Prsti na rukama su prekriženi i ruke su ispružene i služe za guranje lopte po podu s ciljem postizanja pogotka (guranja lopte kroz noge postavljenih igrača).

Varijante i metodičke napomene

Igra se može igrati na ispadanje nakon primljenog pogotka ili varijanta da učenik koji primi“gol“ nastavlja igru tako da je u krugu postavljen okrenut leđima prema sredini kruga.

Važno je naglasiti da  djeca mogu ogrebati ruke od pod prilikom izvođenja udarca pa na to ih pravovremeno treba upozoriti.

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

KOŠARKA

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

Košarka predstavlja momčadsku igru koja u sklopu programa univerzalne sportske škole ima za zadatak usvajanje specifičnih motoričkih znanja koja su složenija po strukturi motoričkih gibanja što potiče daljnji razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. U košarkaškoj igri prevladavaju koordinacijske sposobnosti, brzina, preciznost, snaga, ravnoteža i kao takva je vrlo pogodna za višestrani razvoj. Uporabom adekvatnih sadržaja i primjerenih opterećenja dobit će se kvalitetna višestrana baza sposobnosti koja je neophodna za kasnija kvalitetna usmjerenja. Organizirana i prilagođena košarkaška igra zadovoljava socio-emocionalne potrebe i funkcioniranje u skupinama. Popularnost košarkaške igre u svijetu  predstavlja jaki adut zašto je ova sportska igra jedna od najdražih sportskih aktivnosti mladih u slobodno vrijeme. Košarka kao sport nudi brojne motivacijske mogućnosti kod školske djece i zato korištenjem košarkaške igre postižu se brojni ciljevi u programu univerzalne sportske škole.

Osnovni elementi košarkaške igre su:

Vođenja
Dodavanja
Šutiranja
Individualna i timska igra u napadu i obrani

Metodičke napomene za košarku u univerzalnoj sportskoj školi:

1.LOPTE ZA SVE

  • svako dijete mora imati loptu, nije nužno da je košarkaška, može biti i odbojkaška, nogometna itd…

2.ŠUTIRANJA NA KOŠ

  •  važno je da sat treninga ne prolazi bez šutiranja na koš, bez obzira na kojoj visini je on postavljen
  •  bacanja na koš i postizanje pogodaka je važnije od toga na koji se način postižu (brojati postignute koševe)

3.IGRA

  •  Sve vježbe koje se usvajaju u treningu treba organizirati i provoditi u malim grupama i kroz organiziranu igru
  •  Kad  organiziramo igru moramo jasno zadati pravila kako se provodi npr. da igrači mogu voditi samo tri puta loptu i nakon toga moraju dodati suigraču, dok jedan vodi loptu protivnički igrač ga ne smije dotaknuti nego samo ga pasivno pratiti (nema zaustavljanja, blokiranja, udaranja) košarka je zamišljena kao igra bez kontakata
  •  Pravila moraju odgovarati igračkom nivou i znanju pojedinaca
  •  Igra se ne mora igrati u obliku 5:5 već 1:1 ili 3:3 to je također košarka prema pravilima

4.POLIGONI

  •  U organizaciji učenja pojedinih elemenata iz košarke postavljati zanimljive poligone s različitim zadatcima iz košarke npr. Vođenje lopte u ograničenom prostoru, šut na koš iz različitih udaljenosti, dodavanje lopte udaranjem o zid, slalom vođenje, šut na koš preko igrača…

5.OPREMA

  •  Za provedbu nekih sadržaja potrebno je posjedovanje koševa s mogućnošću podešavanja visine, a košarkaške lopte bi trebale biti veličine 3 ili 5 (69-71 cm, 470-500g).

A | B | K | O | P | R | S | T | U|

KOORDINACIJSKE VJEŽBE

Opće koordinacijske vježbe u treningu djece 6-10 godina starosti
Autor: Stjepan Crnokić, prof.

1. Uvod
Koordinacija je, bez sumnje, najvažnija sposobnost glede sveukupne učinkovitosti motoričkog ponašanja ljudskih bića. Ona sudjeluje u realizaciji praktički svake motoričke strukture, od najjednostavnijih pa do najsloženijih oblika gibanja. Utjecaj i važnost ove sposobnosti raste sa složenošću motoričkih aktivnosti, a najočitije dolazi do izražaja u situacijama brzog rješavanja problema na motoričkoj razini. Greške u metodici razvoja primarnih koordinacijskih sposobnosti tijekom sportskog usavršavanja ostavit će trajne negativne posljedice na motoričku efikasnost čovjeka.
U usporedbi s drugim sposobnostima, kao što su jakost, brzina, fleksibilnost i izdržljivost, koje predstavljaju temelje za vrhunsku izvedbu u smislu tjelesne kondicije, dobra koordinacija nužna je za usvajanje vještina i njihovo usavršavanje. Zato se kaže da je ona usko u vezi s tehnikom  sportske grane.
Kada govorimo o razvoju koordinacije kod  djece  važno je uzeti u obzir senzibilne faze razvoja ove sposobnosti (najveći utjecaj na razvoj od 6. – 12. godine) što ukazuje kada treba krenuti s ciljanim razvojem cijelog niza temeljnih vještina (koordinacijska baza) koje će im pomoći da postanu općenito kompletni sportaši prije nego počnu treniranje određenog sporta.
 
2. Definicije koordinacije i njeni faktori
Koordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijeloga tijela ili dijelova lokomotornog sustava, a očituje se brzom i preciznom izvedbom složenih motoričkih zadataka, odnosno brzim rješavanjem motoričkih problema. Prema (Drabik, 1996) koordinacija predstavlja sposobnost da se ispune zadaće kretanja koje zahtijevaju suradnju više dijelova tijela bez mentalnih tenzija ili pogrešaka i s minimalnim trudom. A najjednostavnije bi se koordinacija mogla opisati kao sposobnost izvođenja jednostavnih i složenih pokreta, tj. sposobnost izvedbe kompleksnih kretanja, ali i brzog učenja novih pokreta i brze izmjene jednoga kretanja s drugim (Drabik, 1996). Koordinacija kod djece obično se odnosi na to jesu li oni u mogućnosti učiniti da njihove  ruke i noge rade zajedno na učinkovit način! Sportaši s dobro razvijenom ovom sposobnošću mogu ispravljati pogreške tijekom same izvedbe pokreta. Karakteristika dobre koordinacije je uključivanje mišića najprimjerenijih za određene zadaće po najefikasnijem redu, inhibirajući pritom antagoniste i regulirajući frekvenciju živčanih impulsa. Nadalje, za rješavanje koordinacijskih problema nužna je potpuna sinkronizacija viših regulacijskih centara i perifernih dijelova lokomotornog aparata (Metikoš i sur., 2003.).
Koordinacija je, naravno, usko povezana s tehnikom sportske grane, te nužna da bi sportaš efikasno i bez poteškoća vladao specifičnom tehnikom, jer su  dobro koordinirani pokreti ekonomičniji i brži od loše koordiniranih pokreta (Bompa, 2000.).
Na koordinaciju utječe više faktora (Drabik, 1996.): inteligencija sportaša (mogućnost rješavanja kompleksnih, nepredvidivih motoričkih zadataka), sustavan trening (unapređuje kinestetička osjetila i na taj način koordinaciju, preciznost i brzinu pokreta); stečena motorička znanja (motoričko iskustvo) te razina razvijenosti drugih motoričkih sposobnosti (niska razina razvijenosti brzine, snage, izdržljivosti, fleksibilnosti i drugih motoričkih sposobnosti koje loše utječu na koordinaciju).
Jedna od osnovnih podjela koordinacije je na opću i specifičnu. Opća koordinacija je temeljna baza za razvoj specifične koordinacije. Svestrani razvoj sportaša i raznovrsnost u daljnjim etapama sportske specijalizacije razvoja ovisit će o sustavnom radu na općoj koordinaciji, odnosno o izloženosti višestrano usmjerenih vježba i vještina tijekom djetinjstva i adolescencije (Drabik, 1996; Bompa, 2000.).
Specifična koordinacija omogućuje sportašu da brzo, precizno i s lakoćom izvodi kompleksne tehničke i taktičke strukture u različitim uvjetima. Može se razvijati izvođenjem specifičnih akcija nekog sporta iz neobičnih početnih pozicija i u koordinacijski zahtjevnijim uvjetima. Specifična koordinacija naročito dolazi do izražaja u onim sportskim granama koje obiluju tehničkim elementima (sportske igre). U sportskim igrama važno je precizno izvođenje jednostavnih i složenih vještina što je moguće brže u zadanom vremenu te u kontinuiranom mijenjanju okoline zbog prisutnosti protivnika.
Prikaz 1. Razvoj pojedinih motoričkih sposobnosti s obzirom na dob  i utjecaj treninga (Sandmayr, A. Sportmotorische Tests in der Schule str. 66)

Koordinacijske sposobnosti nisu urođene, već se razvijaju učenjem (Kosel, 1992.). U istraživanjima vezanim za trening djece i mladeži (Weineck, 1996.)  naglašen je fokus razvoja koordinacijski sposobnosti na pretpubertetsko razdoblje djece od 7 do 12 godine.
Uvažavajući to saznanje, mnogi stručnjaci upozoravaju da se senzitivne faze razvoja bazičnog motoričkog prostora ne smiju zanemariti, nego ih je potrebno sagledavati kao važnu stepenicu  u višegodišnjem razvoju sportaša. Djeca u ovom razdoblju (7. – 12.) postaju motorički i funkcionalno izuzetno usklađena i usvajaju vještine (motorička znanja) koje su temeljne za uspješnost u različitim, pojedinačnim i ekipnim sportovima. Ovo doba je stabilno za usvajanje velikog broja „grubih“ motoričkih kretnji koje će se u kasnijoj fazi (npr. oko 10 godine) stabilizirati u “fina“ motorička gibanja.
Djeca i mladež koja su razvijali različite vještine i motoričke sposobnosti, lakše će se prilagoditi zahtjevnim trenažnim procesima bez doživljavanja stresa povezanim s danas u mnogim sportovima preranoj specijalizaciji i forsiranim sudjelovanjem u natjecanjima.
Program i trening u ovoj dobi moraju se usredotočiti na cjelokupan sportski razvoj kroz višestranost, a ne na izvedbu samo specifičnog sporta.

Prikaz 2. Faktori koordinacijskih sposobnosti (Hirtz 1985).

Pojavni oblici (faktori) koordinacije su: prostorno vremenska orijentacija, ravnoteža, ritam, brzina reakcije i kinestetička diferencijacija. Skup koordinacijskih sposobnosti formira se vrlo rano i njihov trening treba započeti kad to nalažu senzitivne faze razvoja pojedinih sposobnosti. Kinstetičku diferencijaciju kao sposobnost najbolje je razvijati u dobi od 7. – 11. godina starosti (Hirtz, 1985.) i nema specifičnih spolnih razlika u razvoju ove sposobnosti kod dječaka i djevojčica u ovoj dobi. Prostorna orijentacija se razvija relativno kontinuirano cijelo ovo razdoblje, no u razdoblju od 7-9 godine ima poseban značaj na specifičnosti ove sposobnosti, te nakon 10 godine starosti ova se sposobnost gleda kroz osnovnu strukturu motorike (Meinel, 1977, Hirtz, 1985.). Razlike u spolovima u razvoju ove sposobnosti javljaju se tek nakon 12. godine u korist dječaka. Ravnoteža se najbolje razvija između 7.-12. godine, a nakon toga dolazi do njenog razvojnog stagniranja, također ne postoje specifične razlike u razvoju ove sposobnosti između dječaka i djevojčica u pretpubertetu (Hirtz 1985). Brzina reakcije kao sposobnost se najbolje razvija u dobi od 7.-10, godina starosti, a od 13 godine javljaju se specifične razlika po spolu u korist dječaka (Hirtz 1985). Razvoj ritma i njegov najveći doseg postiže se  kod djevojčica do 11. godine, a kod dječaka do 13. godine starosti. Nakon toga dječaci zadržavaju veći nivo razvoja ove sposobnosti nego djevojčice.

3. Metodika treninga koordinacije
U treningu koordinacije djece važna je bazična koordinacija u kojoj sudjeluju velike skupine mišića u pokretima cijelog tijela kao što su hodanja, trčanja, održavanja ravnotežnih položaja, skakanja, a koje djeca izvode spontano i kroz igru.
Opća metodološko-didaktička načela kojima se treba voditi prilikom izbora vježbi u treningu koordinacije su: “Od lakih do teških”, “Od jednostavnih do složenih”, “Od poznatih do nepoznatih” (KIPHARD 1977). Izbor vježbi mora odgovarati djetetovoj biološkoj dobi kao i nivou motoričkih sposobnosti. Nadalje, te iste vježbe potrebno je unaprjeđivati odnosno modificirati u smislu promjenjivih uvjeta koji forsiraju promjene u prostornoj formi, vremenskoj usklađenosti (timing) i dinamici već svladanih vježbi.
Za ostvarivanje ciljeva koordinacijskog treninga poželjno je (Hirtz, 1976, Drabik, 1996.):
– koristiti različite prirodne oblike kretanja (hodanje, trčanje, skakanje, balansiranje, penjanje, bacanje, hvatanje) s ciljem planiranog i sustavnog razvoja ove motoričke vještine,
– usavršiti osnovne faktore koordinacije (kinestetičko diferenciranje, prostorna orijentacija, ravnoteža, osjećaj za ritam, reakcija na signal),
– kombinirati razvoj optimalnih kondicijskih sposobnosti (snaga, brzina, izdržljivost) s koordinacijom,
– koristiti odgovarajuće metode učenja tehnike sportske grane, kombinirajući razvoj koordinacijskih sposobnosti s učenjem sportskih vještina.

Koordinacija se može razvijati u nekoliko osnovnih etapa:
1. izvođenje standardnih tehničkih struktura sportske grane,
2. izvođenje svih vježbi na suprotnoj strani (ljevaci na desnoj i obratno),
3. promjene brzine i ritma u izvođenju vježbi,
4. promjena elemenata poznatih tehnika,
5. dodavanje novih pokreta poznatim tehnikama,
6. povećanje opterećenja u situacijskim vježbama,
7. učenje tehničkih vještina drugih sportova.
Za  razvoju koordinacije dobro je koristiti metodu ponavljanja, a najbolje vrijeme za izvedbu koordinacijskih vježbi je završetak zagrijavanja ili početak glavnog dijela treninga. Sve mlađe dobne skupine bi na svakom treningu barem 10 – 15 minuta trebale raditi na koordinaciji. sposobnostima i sportskom potencijalu. Ne bi trebalo provoditi treninge koji su u potpunosti posvećeni koordinaciji zbog živčanog zamora, već je potrebno kratko, ali često raditi na razvoju koordinacije (Drabik, 1996.).

4. Metodičke vježbe i igre za razvoj koordinacijskih sposobnosti
Organizacija treninga koordinacije kod djece starosne dobi od 6.-10. godina, u različitim  sportskim  programima, mora imati višestrani trenažni pristup, u kojem se primjenom različitih kinezioloških sadržaja potiče univerzalan razvoj motoričkih sposobnosti i znanja. Sadržaji vježbi  koji se koriste u treniranju koordinacijskih sposobnosti djece odnose se na prirodne oblike kretanja i opća kineziološka znanja, zatim elemente tehnike i metodičke vježbe iz različitih sportskih disciplina, a u svemu tome dominantu ulogu ima organiziranje i provedba različitih igara. Važno je u organizaciji svih motoričkih sadržaja da sva djeca sudjeluju aktivno, pojedinačne vježbe ne smiju trajati predugo, zadatci se izvode u grupama i opterećenja trebaju odgovarati individualnim razinama sposobnosti pojedinaca, djeci se mora omogućiti pravovremena pomoć i korekcija u gibanjima, greške koje se pojavljuju kod izvođenja pojedinih gibanja su u ovoj dobi „normalna“ i treba im dati mogućnost za njihovo ispravljanje.

4.1. Razvoj koordinacije djece kroz biotička i opća kineziološka motorička znanja

Prikaz 3. Biotička motorička znanja  (prirodni oblici kretanja)Primjeri sadržaja za razvoj koordinacije djece kroz biotička motorička znanja


Kolut naprijed preko vježbača

Kolut naprijed na švedskom sanduku


Kolutanje


Hodanje četveronoške naprijed-nazad na gredi


Preskok preko klupe s uporom


Trčanje preko prepona (20-50 cm visine)


Puzanje uzduž klupe, ispod grede, na leđima


Bacanje lopte i hvatanje uz pomoć čunja


Penjanje na okomite i mornarske ljestve i silaženje


Naskok s dvije noge na odskočnu dasku


Vučenja u paru


Žongliranje s malim obručima


Bacanje i hvatanje velikog obruča


Penjanje četveronoške po koso postavljenoj švedskoj klupi

Primjeri sadržaja za razvoj dinamičke ravnoteže kroz opća kineziološka motorička znanja


Prehodavanje švedske klupe

Dodavanje u parovima s malim obručima

Vođenje lopte

Prehodavanje švedske klupe

Hodanje po konopu

4.2  Razvoj koordinacije djece kroz elemente tehnike sportskih disciplina
U organiziranju sadržaja za razvoj koordinacije kroz elemente tehnike sportskih disciplina važno je da djeca u ovoj dobi ne uče samo motorička znanja iz jednog sporta, nego sportski programi trebaju biti isprepleteni sadržajima iz različitih sportskih disciplina i usmjereni prema optimalnom razvoju svih motoričkih sposobnosti. Zato se moramo pridržavati nekoliko važnih principa: da organizirano vježbanje djece mora biti prije svega raznoliko i zabavno, u demonstracijama se mora naglašavati pravilnost tehnike, potrebno je izvoditi dovoljan broj ponavljanja kako bi usvojena znanja bila što kvalitetnija, što više koristiti modificiranu opremu, u taktikama i strategijama sportskih igara koristiti jednostavna pravila, naglašavati važnost fairplaya i voditi se s tim da sve što je organizirano treba biti sigurno, što ujedno smanjuje mogućnost  ozljeđivanja (Crnokić, 2010.).

Primjeri sadržaja za razvoj koordinacije djece kroz elemente tehnike sportskih disciplina

Kolut naprijed preko prepone gimnastika

Vođenje u hokeju

Golmanska povaljka u nogometu

Zakucavanje u košarci

Skok šut u rukometu

Rolanje lopte donjom stranom stopala u nogometu

Donje odbijanje čekić odbojka

Trčanje po atletskoj stazi

U organizaciji rada s djecom ove dobi poželjno je koristiti modificiranu opremu koja im pomaže u savladavanju specifičnih elemenata motoričkih znanja iz različitih sportskih disciplina. Lopte za košarku trebaju po mogućnosti biti veličine 3 ili 5, koristiti obruče koji se mogu postavljati na različite visine, odbojka se u početku može igrati s balonima, loptama na napuhavanje te spužvastim loptama, palice za hokej su plastične, badminton se igra s reketima koji imaju skraćene drške… Sve navedene specifičnosti u radu s mlađom djecom omogućuju da se i zahtjevniji sadržaji iz pojedinih sportskih disciplina uspješno provode, a da se ujedno ne naruši sigurnost.

4.3. Razvoj koordinacije djece kroz igru
Igre koristimo u svim dijelovima treninga, na početku treninga u funkciji zagrijavanja organizma (igre u kojima se trči, brzo hoda ili skače), u glavnom dijelu sata treninga za realizaciju određenih elemenata koordinacije i na kraju treninga s ciljem da djeca trening završe vesela. Sve igre koje ćemo navesti u ovom poglavlju nazivamo „Malim igrama“ ,a to su sve igre u trčanju, različite lovice, igre s loptom, modificirane sportske igre, pojedinačne i momčadske igre i štafetne igre. Dakle, radi se o širokom spektru različitih igara u kojima se realiziraju različite radnje, imaju različit natjecateljski karakter i utjecaj na koordinacijske sposobnosti sudionika.
Primjeri igara
a) Pronađi položaj
Sadržaj:
Djeca slobodno trče po dvorani, te na znak trenera moraju zauzeti zadani položaj (sjedni, legni na trbuh/leđa, stoj na jednoj nozi, čučni, lezi na bok…). Igra se može igrati i na ispadanje tako da iz igre ispada dijete koje pogriješi ili zadnje napravi postavljeni zadatak.
Potreban rekvizit za igru:
Def, udaraljke
Metodičke napomene:
Ova igra se najbolje vodi defom, jer se na taj način najbolje kontrolira brzina kojom djeca trče. Nakon prestanka  zvuka defa zaustavljaju se i slušaju koji će zadatak trener zadati. Tako se kod zahtjevnijih zadataka npr lezi na trbuh izbjegnu nekontrolirana bacanja i mogućnosti ozljede nosa, brade.
Utjecaj:
Brzina reakcije, prostorna orijentacija, ritam
b) Grudanje
Sadržaj:
Teren u dvorani je jednom graničnom crtom podijeljen na dvije polovice. Zadatak je da se na tako označenom prostoru dvije jednako podijeljene ekipe međusobno gađaju spužvastim loptama.
Potrebni rekviziti:
Spužvaste lopte različitih veličina

Varijante i metodičke napomene:
Igra se može igrati na ispadanje da pogođeno dijete ispada ( ili ima 2 života). Druga varijanta igre je da djeca određeno vrijeme prebacuju lopte iz svoje polovice igrališta na protivničku polovicu igrališta (prebacivati mogu i rukama i nogama). Nakon zaustavljanja igre od strane voditelja pobjednička ekipa je ona koja na svojoj polovici terena ima manje lopti.
Treća varijanta je da se na obje polovice igrališta postavi jednak broj čunjeva, zadatak je da se gađaju čunjevi protivničke ekipe (čunjevi se ne smiju štititi tijelom). Ekipa koja prva sruši sve čunjeve je pobjednička. Nije dozvoljeno gađanje u glavu (opasnost od ozljede).
Utjecaj:
Prostorna orijentacija, kinestetička diferencijacija, ravnoteža

c) Promijeni loptu
Sadržaj:
U ovoj igri djeca trčeći vode različite lopte po dvorani (nogometnu loptu nogom, rukometnu, košarkašku ili odbojkašku loptu  vode rukama). Na dogovoreni znak (npr. zvižduk), mijenjaju loptu u posjedu.
Potrebni rekviziti:
Koriste se različite lopte (košarkaške, rukometne, nogometne, odbojkaške…)
Varijante i metodičke napomene:
Zadatak je vremenski ograničen, a određuje ga voditelj. Igra se može igrati i na ispadanje i to tako da se igra provodi s manjim brojem lopti, djeca koja na početku nemaju loptu trče bez lopte po dvorani. Igra se može otežati tako da pri izmjenama lopte dva puta uzastopno ne smiju uzeti istu (ostave nogometnu pa da opet uzmu drugu nogometnu). Radi sigurnije provedbe prilikom izmjena lopti zahtijevati da se lopte prije same izmjene zaustave.
Utjecaj:
Prostorna orijentacija, kinestetička diferencijacija, ritam, brzina reakcije
d) Zvijezda
Sadržaj:
U ovoj igri u dvorani su postavljene niske grede i okrenute švedske klupe u poziciji trokrake ili višekrake zvijezde. Djeca slobodno trče po dvorani oko postavljene „zvijezde“ i na znak voditelja brzo se moraju popeti na jedan od postavljenih krakova.
Potrebni rekviziti:
Švedske klupe i niska greda
Varijante i metodičke napomene:
Broj klupa ovisi o broju djece koja sudjeluju u igri, jer je ograničen broj djece koji se na njih može popeti (6 djece po klupi/niskoj gredi). Igra se može igrati na ispadanje tako da dijete koje se zadnje popne ili padne s postavljenih  klupa ili grede ispada. Igra je dobra za vježbanje ravnoteže pa jedan od zadataka može biti stajanje samo na jednoj nozi. Važno je obavezno postaviti strunjače ispod klupa i greda radi sigurnosti.
Utjecaj:
Prostorna orijentacija, brzina reakcije, ravnoteža

Igrama kao organizacijskom obliku rada u treningu djece treba dati važnost i prednost pred ostalim sadržajima.

5. Testiranja koordinacije
Koordinacija se testira različitim testovima koji se većinom sastoje od sklopa više zadataka koji se trebaju izvesti u što kraćem vremenu po točno utvrđenom redoslijedu. Zadaci koji se izvode su poznati, ali se izvode na neuobičajeni način, te su složeni nepredvidivim redoslijedom (npr: trčanje natraške, trčanje oko čunja, okret, provlačenje ispod klupice, penjanje po ljestvama, uzimanje lopte s vrha ljestvi, nošenje lopte između nogu, ubacivanje u neki prostor itd). Testiranja koordinacijskih sposobnosti provodi se tako da se procjenjuju gibanja cijelog tijela ili njegovih dijelova.

Primjeri dva testa za procjenu koordinacije djece baterija testova AST 6-11 (Bös, 2001.)
(Detaljnije opise testova možete vidjeti na mrežnoj stranici www.skolski-sport.hr)
Test: Trčanje s preprekama
Cilj: Mjerenje koordinacije
Opis mjesta izvođenja:
Za trčanje s preprekama potrebno je postaviti poligon s dijelovima švedskog sanduka. Start- cilj je označen linijom i sa strane postavljenim čunjevima, centralna oznaka (označena stalkom/čunjem), a kroz svaki okvir švedskog sanduka je provučena po jedna strunjača.
Izvođenje zadatka:
Zadatak svakog ispitanika je da točno utvrđenim redoslijedom izvede postavljene zadatke i da pri tome bude što brži.
Slikovni prikaz izvođenja zadataka u testu


Test: Lopta-noga-zid
Cilj: Mjerenje koordinacije cijeloga tijela i preciznosti
Opis mjesta izvođenja:
Na udaljenosti od 3 metra od zida označiti liniju s koje se izvodi bacanje, 50 cm iza i ispred linije s koje se baca nalijepiti dvije oznake koje označavaju kvadrat. Taj označeni kvadratni metar djeca ne smiju napustiti kod izvođenja zadatka. Zid koji se koristi treba biti visok 3 metra i glatke površine. Na visini od 120 cm postavlja se A4 list papira kao orijentacijski cilj kojeg djeca gađaju.

Izvođenje zadatka:
U ovom testu ispitanik stoji raširenih nogu, leđima okrenut prema zidu i drži odbojkašku loptu u rukama. Zadatak mu je da baci loptu kroz noge prema zidu  od koji se lopta mora odbiti, a on se istovremeno treba okrenuti (1/2 kruga) i uhvatiti loptu prije nego li padne na pod. Uspješno izveden zadatak hvatanja  ili samo doticanja lopte nakon što se ona odbije od zid boduje se odgovarajućim bodovima (0-5). Voditelj demonstrira i objašnjava zadatak te moguća bodovanja uspješno izvedenih pokušaja. Važno je kod izbačaja dovoljno zamahnuti rukama kroz noge da lopta dobije odgovarajuću brzinu, a smjer i visina lopte je orijentacijski određena postavljenim papirom na zidu. Optimalna pozicija za bacanje je kada ispitanik vidi kroz noge postavljeni papir na zidu.
Zadatak se sastoji od tri elementa:
bacanja lopte kroz noge prema zidu, okretanja tijela za ½ kruga i hvatanja lopte.

Prikaz 4. Test lopta-noga-zid

6. Zaključak
Trening djece starosti 6.-10. godina treba usmjeriti prema  univerzalnom razvoju motoričkih sposobnosti i znanja. Na taj način povećavamo njihovu sveukupnu učinkovitost u kojoj koordinacija predstavlja najvažniju sposobnost. Rano školsko doba je najvažnije razdoblje u razvoju svih faktora koordinacije i to je vrijeme koje se ne smije zanemariti u cilju postizanja široke baze koordinacijskih sposobnosti. U sportskim programima za djecu  ne bi se trebala učiti samo motorička znanja iz jednog sporta, nego  bi programi trebali biti isprepleteni sadržajima iz različitih sportskih disciplina. Treninzi koordinacijskih sposobnosti u takvim programima provode se učenjem biotičkih i općih kinezioloških motoričkih znanja, specifičnih motoričkih znanja iz različitih sportova i igara. Ovakav pristup može predstavljati temelj za stvaranje budućih vrhunskih športaša, jer stjecanjem većeg broja motoričkih znanja u ranijim fazama športskog razvoja iz raznih športskih grana omogućuje uspješniju športsku specijalizaciju kasnije.

LITERATURA:
1.    Bompa,T. (2005). Cjelokupni trening za mlade pobjednike. Zagreb: Gopal.
2.    Bös, K. (2001). Handbuch: Motorische Test, Gottingen, Bern, Toronto, Seattle, Hogrefe-Verlag.
3.    Bös, K. i dr. Das Karlsruher Testsystem für Kinder (KATS-K)- Testmanual. Skinuto s internetske stranice adrese http//www.haltungbewegung.de/…/2001-4kapitel-4-testbeschreibungen-s_17-49.pdf. 22.rujan 2009.
4.    Crnokić, S. (2010). Univerzalna športska škola. Kondicijski trening, 8(1), 63-69
5.    Crnokić, S. (2010). Testovi AST 6-11. Skinuto s internetske stranice adrese http://www.skolski-sport.hr/testovi-924.html. 25. rujan 2010.
6.    Drabik, J. (1996). Children and Sports Training. Island Point, VT: Stadion Publishing Company.
7.    Findak, V., Metikoš, D., Mraković, M., Neljak, B., Prot, F. (1999). Primjenjena kineziologija u školstvu, Motorička znanja. Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.
8.    Höltke, V. (2003). Grundlagen und Prinzipien des Sportlichen Trainings. Available at http: //www.sportuntericht.de/unterrichts/lehrmaterialien/neu.html. 14.studeni 2010.
9.    Jukić, I., Milanović, D., Šimek, S. (ur.) (2007). Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova međunarodnog znanstveno-stručnog skupa, Zagreb, 23. i 24. 02. 2007. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski školski športski savez i Udruga kondicijskih trenera Hrvatske
10.    Liebisch, R., Schieb, C., Woll, A., Wachter, H., Bös, K (2004). Fitness in der Grundschule. Available at http://www.sportuntericht.de/sportarten.html. 26. studenog 2008.
11.    Roth, K.(2003). Wie verbessert man koordinative Fähigkeiten? Bilefelder Sportpädagogen, Methoden im Sportuntericht. Schorndorf Hofman, 85-102
12.    Rotkopf, T. Bewegung und Sport, Spiel- und Űbungsformen zur Entwicklung der Koordinativen Fähigkeiten at http://www.sportunterricht.de/sportarten.html. 31. siječnja 2011.
13.    Schubert, R. i D. Späte (1998). Kinderhandball Spass von Anfang an. Handball-Handbuch, Philippka-Sportverlag.
14.    Vidović, M. (2008). Primjena vježbi koordinacije u treningu djece i mladih nogometaša. Kondicijski trening, 6(2), 39-54

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

PRIMJERI ORGANIZACIJE SATA U PROGRAMU USŠ

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

Teme prvog sata:
Za od 1-2 razreda glavna tema je kolut naprijed niz kosinu
Za od 3-4 razreda glavna tema je kolut naprijed na ravnoj podlozi

Organizacija sata je u obliku poligona koji djeca prolaze u jednom smjeru radeći vježbe i zadatke po redu (prikaz 1 i 2). Glavna tema je ona na koju se daje naglasak u smislu kvalitetnog izvođenja i korekcija
Sadržaji :
•    Uvodni dio sata: igra“ Digni kocku spas“ (igra je opisana na www.skolski-sport.hr ).
•    Pripremni dio sata: OPV bez pomagala (naglasak na vratni dio kralježnice)
•    Glavni dio sata: poligon opće motorike s glavnom temom kolut naprijed
•    Završni dio- igra uhvati loptu

Ovo je samo primjer postavljenog poligona koji može biti i različito napravljen u vašem radu. Ta različitost može biti s obzirom na opremu koju posjedujete ili prema broju postavljenih zadataka s obzirom na broj djece u odjeljenju. Ovo je samo primjer kako ga treba organizirati. Razlika je i napravljena u izboru teme za 1. i 2. razrede i 3.i 4. razrede.

Uhvati loptu

Djeca su postavljena u vrstu na označenoj liniji. Voditelj im svakom pojedinačno baca loptu, nakon što ju uspješno uhvate vraćaju mu loptu nazad. Za svako uspješno hvatanje dijete se pomjera dva koraka u nazad (tu udaljenost možemo i odrediti postavljanjem čunjeva) i čeka sljedeće bacanje. Dijete koje ne uhvati loptu ostaje na mjestu i čeka ponovno bacanje kada dođe na red. Izvode se 4-5 bacanja, a pobjednici su ona djeca koja su dosegla najveću udaljenost u odnosu na početnu liniju. U ovoj igri je dobro koristiti različite lopte (teniske, ragbi…)

Tema drugog sata:
Odbojka s balonima

Organizacija sata je u frontalnom obliku rada sva djeca moraju imati balon.
Sadržaji :
•    Uvodni dio sata: igra “Pronađi položaj”
•    Pripremni dio sata: OPV bez pomagala (naglasak na ruke, ramena i ručne i zglobove prstiju)
•    Glavni dio sata:  osnovni elementi odbijanja lopte u odbojci podlaktično odbijanje „čekić, vršno odbijanje (košarica)
•    Završni dio- odbojkaška igra u četvorkama preko konopa s balonom

Glavni dio sata
obraditi sljedeće vježbe:
1.    odbojkaški stav u mjestu
2.    pravilno formiranje čekića u mjestu
3.    bacanje balona u zrak formiranje čekića i izvedba podlaktičnog odbijanja
4.    formiranje košarice
5.    vršno odbijanje iznad glave
6.    naizmjenično odbijanje čekić- vršno
7.    ista vježba ali u parovima
8.    udaranje balona s svim dijelovima tijela (glavom, nogom)

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

PRIMJERI ORGANIZACIJE SATA U PROGRAMU USŠ – PRECIZNOST

Autor:Stjepan Crnokić, prof.

IGRA PRECIZNOSTI

Sadržaj

Igre preciznosti su uvijek poticajne djeci i vole ih igrati, a što su zahtjevi u ovim igrama veći djeca su motiviranija i postit ćete onaj cilj koji ste zamislili. Ovaj prikaz pokazuje jednu takvu igru koja se koristi na kraju sata i dobro je da se radi na primjer kad su teme glavnog dijela sata bile vezane za sadržaje šutiranja u rukometu.

Varijante i metodičke napomene

Kao postavljene ciljeve možete koristiti različite sprave i rekvizite, važno je da se djeca drže pravila koja su vezana za mjesto od kojeg mogu gađati. (propisane/označene udaljenosti). Igru možemo i vremenski ograničiti (1min, 2 min…).

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

TRČANJA U PROGRAMU UNIVERZALNE SPORTSKE ŠKOLE

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

U organizaciji trčanja, koja kod djece i nisu neka omiljena aktivnost, treba ih provoditi kroz igre u kojima mogu sudjelovati svi bez obzira na brzinske i druge sposobnosti pojedinaca. Dobar primjer su različite štafetne igre u kojima se mogu natjecati u različitim skupinama, s brojnim zadatcima. Pretrčavanja dionica do 40m, prenošenja rekvizita, pretrčavanja prepona, trčanja po prirodi (travnatim površinama), zatim i u pravim atletskim uvjetima kao što su atletske staze sve su to načini kako sadržaje trčanja možemo učiniti zanimljivima. S obzirom da kod djece ove dobi možemo kvalitetno utjecati na aerobnu izdržljivost, potrebno je organizirati i poticati trčanja na duže vrijeme u svrhu podizanja aerobnog kapaciteta.
Djeca u prvom razredu bi trebala moći trčati u kontinuitet između 4. i 8. minuta, a kao orijentacijska vrijednost može se uzeti broj godina (9 godina starosti= 9 minuta trčanja). U provedbi ovog sadržaja važno je naučiti djecu ekonomičnom i jednakom tempu trčanja koji moraju znati izabrati prema vlastitim mogućnostima. Za pravilan izbor tempa trčanja kaže se  da je on dobro izabran ako dok trčimo  možemo istovremeno razgovarati s drugom djecom. (Brodtmann 1981,). Aerobna trčanja moraju se odnositi prvenstveno na zdravstvene efekte koji se mogu njima postići i zato je važno djecu upozoriti na nekoliko pravila u njihovoj realizaciji:
1.    Kod dužih trčanja nije važno trčati brzo-polako nego je važno imati cijelo vrijeme jednak tempo trčanja.
2.    Kod dužih trčanja nije važno da li si prvi ili tko je najdalje pretrčao nego je važno koliko si vremena proveo trčeći.
3.    Kod dužih trčanja nije važno da li si trčao brzo ili polako u odnosu na drugu djecu nego je važan tvoj izabrani tempo trčanja odgovara tebi.
4.    Ukoliko je izabrani tempo trčanja takav da možeš istovremeno razgovarati s svojim prijateljem onda je to tvoj pravilan tempo trčanja.
5.    Ako se nakon dužeg trčanja osjećaš  jako umorno onda si trčao prebrzo, bolje je da nakon dužeg trčanja imaš osjećaj da možeš još trčati.

Trčanja preko prepona predstavlja još jedan zanimljivi sadržaj iz atletike koji se treba koristiti u programu UŠŠ  imajući u vidu pravilan izbor prepona. Prepone prije svega ne smiju biti fiksne (najbolje je izbor plastičnih prepona) ni previsoke (do 60 cm), jer nije cilj da kod učenika izazivamo strah od prelaska preko prepona i potencijalnog ozljeđivanja. Udaljenost između prepona mora biti takva da učenici između dvije prepone ne izvode jako duge korake prije nego prelaze sljedeću preponu (HŰCKLEKEMKES 2005).  Kako ovaj sadržaj treba koristiti za razvoj ritma u trčanju treba izvoditi različite varijacije koraka 3, 4, 5 koraka između prepona. Organizacija ovog sadržaja se provodi kroz forme igara gdje je cilj pretrčavanje prepona, a ne njihovo preskakanje. Vježbe koje se koriste u realizacija trčanja preko prepona odnose se na učenje tehnike, zatim brzog trčanja preko različitih prepreka (dijelovi švedskog sanduka, čunjeva, kartonskih kutija), trčanja preko prepona postavljenih na različitim udaljenostima.

Primjeri vježbi za trčanje
1.    trčanja u mjestu, niski i visoki skip
2.    trčanje korak do korak, križni koraci
3.    trčanje s poskocima
4.    pravocrtno trčanje
5.    trčanje u natraške
6.    cik-cak trčanje
7.    slalom trčanje
8.    trčanje s promjenom brzine
9.    trčanje s okretom
10.    niski srednji i visoki start
11.    startovi iz različitih pozicija (čučnja, sijeda, ležanja na trbuhu/leđima, skleka, savijenih koljena /poskokom/sprint)
12.    startovi na različite signale (pljeskom, zviždaljkom, udaraljkama…)
13.    sprint iz niskog starta 10m, 15m, 20m, 25m
14.    trčanja s rekvizitima s palicama, loptama , preko vijače
15.    trčanja uz muziku
16.    trčanje uz i niz stepenice
17.    trčanje po puteljcima
18.    trčanje u parovima, kolonama
19.    trčanje preko prepreka (kapice, medicinke/lopte, čunjevi, prepone različitih visina do 60 cm.)
20.    pretrčavanje ispod dugačkog konopa
21.    brzo trčanje s novinama na prsima (pretrčavanje određene distance s ciljem da novine ne padnu)
22.    tračanje s različitim zadatcima (brzo, guranje lopte, doticanje oznaka, prenošenje rekvizita, preskakanja, provlačenja)
23.    trčanje po linijama u dvorani
24.    trčanja na određeno vrijeme 1 min,2min, 3min…
25.    trčanja po travi i vanjskim terenima
26.    vježbe tehnike predavanje štafete u mjestu i kretanju
27.    trčanja kroz štafetne igre i male igre

Prikazi organizacije atletskih sadržaja iz trčanja

Sprint trčanje u parovima
Trčanje se izvodi na znak s početne crte. Natječu se dva trkača tko će brže pretrčati zadanu dužinu staze (10m, 12m, 14m,…).Nakon što pretrče prvu stazu, par prelazi na sljedeću. U ovom zadatku su moguće različite varijante starta (niski, visoki), start na dogovoreni signal. Parovi se mogu u sljedećim rundama mijenjati.

Slalom trčanje između čunjeva
Zadatak je izvoditi slalom trčanje između čunjeva. Razmak između postavljenih čunjeva je različit, a start sljedećeg učenika je u trenutku kad učenik koji je krenuo dođe do prvog čunja. Da bi potaknuli brže trčanje možemo zadati zadatak da učenik iza proba dostići učenika ispred sebe.

IGRA: Sprint brojeva u krugu

Učenici su raspoređeni u krug i stoje na označenim mjestima i svaki ima odgovarajuću brojčanu oznaku s nasuprotno postavljenim učenikom pr. 1. Znak za start i brzu zamjenu mjesta daje voditelj izgovaranjem broja npr. 1 gdje učenici koji imaju taj broj što brže moraju zamijeniti svoja mjesta.

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

UNIVERZALNA SPORTSKA ŠKOLA

Stjepan Crnokić, prof.

UVOD

Kretanje je jedno od osnovnih potreba djece i važno je za razvoj svih njihovih sposobnosti. Nažalost, kretanja je u svakodnevnim životima djece često premalo, oni se voze automobilom u vrtić, školu ili na aktivnosti u slobodno vrijeme, ograničen im je prostor za igru i kretanja u njihovim dnevnim sobama, te provode mnogo vremena ispred televizije ili računala. Prema istraživanjima  (Bundesarbeitsgemeinschaft zur Forderung haltungs- und bewegunsauffalliger Kinder und Jugendlicher 1997.) jedno devetogodišnje dijete provodi sjedeći u školi, kad piše zadaću, objeduje, gleda televiziju i igra igrice, između 35 i 40 sati tjedno. Zato je tjelesno vježbanje u školskoj dobi važan čimbenik pravilnog rasta i razvoja djece, budući je poznato da se pomoću organiziranih tjelesnih aktivnosti potiče ne samo motorički i fizički, već i psihološko-emocionalni i socijalni razvoj djece.

U želji da se doprinese rješavanju navedenog problema osmišljen je program Univerzalne sportske škole koji je kao projekt Hrvatskog školskog športskog saveza započet školske godine 2007./2008 i danas broji preko 9000 djece u 430 odjeljenja na području Republike Hrvatske. U ovom radu prezentiran je  program univerzalne športske škole koji je namijenjen školskoj djeci od 6. do 10. godina starosti, te je primjeren svakom djetetu, bez obzira na njegove inicijalne sposobnosti, a prvenstveno je usmjeren njihovom višestranom razvoju. Ipak, potrebno je istaknuti kako upravo univerzalna sportska škola može predstavljati temelj za stvaranje budućih vrhunskih športaša, jer stjecanjem većeg broja motoričkih znanja u ranijim fazama sportskog razvoja iz raznih sportskih grana omogućuje uspješniju sportsku specijalizaciju kasnije.

Važno je istaknuti da se kod djece ove dobi, a koja se isključivo bave  jednim sportom,  zanemaruje čitav spektar drugih sposobnosti koje se razvijaju kroz druge, komplementarne sportske aktivnosti. Isto tako važno je  utjecati na pojedine sposobnosti u vrijeme kada to nalažu senzibilne faze razvoja, budući je to kasnije ne nadoknadivo. Zbog navedenog, program univerzalne sportske škole je isprepleten sadržajima iz različitih sportova, te  usmjeren  prema optimalnom razvoju svih motoričkih sposobnosti.

MOTORIČKA RAZNOVRSNOST

U istraživanjima vezanim za trening djece i mladeži (WEINECK 1996)  naglašeno je da je fokus razvoja koordinacijski sposobnosti vezan za petpubertetsku dob djece 7-12 godine, i da trening djece i mladeži nije umanjeni trening odraslih.

Također se smatra se da rano školsko doba (7-12 godine djevojke/ 7-13 godina dječaci) predstavlja „zlatno“ vrijeme za razvoj čitavog spektra motoričkih sposobnost (brzine, koordinacije, ravnoteže, ritma) (Prikaz 1). Uvažavajući to saznanje, mnogi stručnjaci nas upućuju da se senzitivne faze razvoja bazičnog motoričkog prostora ne smiju zanemariti, nego ih je potrebno sagledavati kao važnu stepenicu  u višegodišnjem razvoju sportaša.

Djeca u ovom razdoblju postaju motorički i funkcionalno izuzetno usklađena i usvajaju vještine (motorička znanja) koje su temeljne za uspješnost u različitim, pojedinačnim i ekipnim sportovima. Ovo doba je stabilno za usvajanje velikog broja „grubih“ motoričkih kretnji koje će se u kasnijoj fazi npr. oko 10 godine stabilizirati u “fina“ motorička gibanja.

Djeca i mladež koji su razvijali različite vještine i motoričke sposobnosti, lakše će se prilagoditi zahtjevnim trenažnim procesima bez doživljavanja stresa povezanim s danas u mnogim sportovima preranoj specijalizaciji i forsiranim sudjelovanjem u natjecanjima.

Program i trening u ovoj dobi moraju se usredotočiti na cjelokupan sportski razvoj, a ne na izvedbu specifičnog sporta. Dobro oblikovan program za djecu i mladež trebao bi uključivati vježbe niskog intenziteta za razvijanje aerobnog kapaciteta, mišićne izdržljivosti, jakosti, snage, brzine, agilnosti, koordinacije i fleksibilnosti kojima je naglasak na zabavi. Tijekom pretpuberteta, djeca razvijaju temeljne vještine i pokrete kroz igru i igranje. Dok sudjeluju u različitim tjelesnim aktivnostima, ona također razvijaju sposobnost razlikovanja jednostavnih od kompleksnih vještina i vježbi. Kao na primjer vođenja lopte u košarci jačom rukom, slabijom rukom, visokokoordiniranom i agilnom vođenju lopte između nogu i lijevom i desnom rukom, protiv pasivnog i aktivnog protivnika itd. U modelu (prikaz 2) je prikazano da organizirano vježbanje djece mora biti prije svega raznoliko i zabavno, u demonstracijama se mora naglašavati pravilnost tehnike, izvoditi dovoljan broj ponavljanja kako bi usvojena znanja bila što kvalitetnija, što više koristiti modificiranu opremu, u taktikama i strategijama igara koristiti jednostavna pravila, naglašavati važnost fairplaya i voditi se s tim da sve mora  organizirano da bude sigurno, što i smanjuje mogućnost ozljeđivanja.

Prikaz 2. Model organiziranog treninga u radu s djecom

PROGRAM UNIVERZALNE ŠPORTSKE ŠKOLE

U rad univerzalne športske škole uključeni su učenici prvih, drugih, trećih i četvrtih razreda osnovnih škola. Broj djece po odjeljenju je 15, a maksimalan broj 30. Grupe su mješovite, a sa svakom grupom rade voditelji UŠŠ. To mogu biti isključivo osobe koje zadovoljavaju kriterije za rad s djecom u okviru izvannastavnih školskih športskih aktivnosti koji su propisani u Zakonu o športu (NN 71) čl. 60. stavak 3. („Osobe koje imaju odgovarajuću stručnu spremu na razini sveučilišnog studija i ispunjavaju uvjete za učitelja odnosno nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture sukladno posebnom propisu“). Treninzi se dva puta tjedno odvijaju u školskim dvoranama / igralištima tijekom školske godine, u trajanju  od 45 minuta.

Dijagnostika antropometrijskih karakteristika, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti djece provodi se dva puta godišnje (inicijalna i finalna provjeravanja). Na osnovi dobivenih rezultata prati se individualni i grupni napredak, utvrđuju se nedostaci, detektiraju se izrazito nadarena djeca i vrši vrednovanje cjelokupnog programa. Konstruirana  baterija testova ( AST 6-11 BÖS, K. / WOHLMANN, R.1987. ) služi za procjenu stanja bazičnih motoričkih sposobnosti školske djece 6.-11. godina. Bateriju čini šest testova i to za procjenu koordinacije, brzine, izdržljivosti, preciznosti i eksplozivne snage.

Svi programski sadržaji koji se provode u Programu izvode se prema Planu i programu Univerzalne športske škole iz 2007., i prema nadopunama objavljenim na www.skolski-sport.hr. Sadržaji su zasnovani na ravnoteži motoričkih znanja i sposobnosti, odnosno njihovoj interakciji s ostalim aspektima cjelokupnog razvoja djece.

Osnovni cilj univerzalne športske škole je poticati višestrani psihosomatski razvoj učenika, i usvajanje osnovnih znanja, vještina i navika potrebnih za prilagodbu novim motoričkim aktivnostima. Da bi se uspješno ostvarili ciljevi i zadaće programa univerzalne športske škole moraju se poštivati principi višestranog (cjelovitog) psihosomatskog razvoja u radu s djecom, (tablica 1).

Osnovni cilj programa univerzalne športske škole  

Dob

Višestrani (cjeloviti) psihosomatski razvoj
Parcijalni ciljevi 6 – 7 Razvoj primarnih koordinacijskih sposobnosti
7 – 8 Razvoj nekih koordinacijskih sposobnosti (senzibilne faze)

8

Motoričko učenje putem igara, elementarnih oblika kretanja
8 – 9 Prikupljanje motoričkih znanja iz različitih športskih aktivnosti

10

Prilagođavanje na grubu formu osnovne tehnike i motoričke specijalnosti pojedinih športova

 Tablica 1: Principi višestranog (cjelovitog) psihosomatskog razvoja

PROGRAMSKI SADRŽAJI I ORGANIZACIJA TRENINGA

Programski sadržaji univerzalne sportske škole podijeljeni su u tri skupine (tablica 2):

1.   Prirodni oblici kretanja

2.   Tehnike sportskih disciplina

3.   Igre

Prirodni oblici kretanja su biotička motorička znanja koja omogućuju djelotvorno svladavanje prostora, prepreka, otpora različitih vanjskih objekata i manipuliranje objektima. Radi se o motoričkim znanjima koja su izuzetno korisna i značajna za razvoj osnova motorike. Osim biotičkih, od velikog značaja su opća kineziološka motorička znanja  koja obuhvaćaju one motoričke strukture gibanja čija je primarna funkcija razvoj i unapređivanje pojedinačnih bazičnih funkcionalnih, motoričkih i morfoloških obilježja.

Tehnike sportskih disciplina obuhvaćaju elemente tehnike i metodskih vježbi iz bazičnih športskih disciplina atletike i sportske gimnastike, kao i niza sportskih disciplina: borilački sportovi, košarke, rukometa, nogometa, odbojke, ritmičke gimnastike.

Treći dio programskih sadržaja čine igre. Igre moraju biti smisleno odabrane prema njihovu utjecaju na razvoj djece. U ovoj dobi igra mora dominirati nad ostalim športskim sadržajima, o čemu treba voditi računa tijekom realizacije športskog programa (Prikaz 3).

Prikaz 3. Model organizacije programskih sadržaja UŠŠ

 

 

 

 

 

Prirodni oblici kretanja

  • bočno valjanje na vodoravnoj podlozi ulijevo i udesno
  • penjanje na švedske ljestve i silaženje s njih
  • povlačenje konopa
  • bacanje lopte o tlo na različite načine i njezino hvatanje
  • preskok preko klupe s uporom
  • kratkotrajni upori na tlu i preprekama (klupa, ruče)
Tehnike športskih disciplina

Atletika

 

 

Gimnastika

 

 

Košarka

 

 

Nogomet

 

 

Rukomet

 

Borilački sportovi

Ritmička gimnastika

 

Odbojka

Trčanja s promjenom smjera kretanja                ☻

Skok u dalj iz mjesta/zaleta                                          ☻☻

Bacanje medicinke do 1kg objema rukama- suvanjem☻☻☻

Povaljka na leđima                                                        ☻

Kolut naprijed, pruženi skok                                         ☻☻

Hodanje po gredi naprijed i nazad                                ☻

Vođenje lopte jednom rukom u mjestu                         ☻

Dodavanje u parovima iz sjeda tehnikom šuta              ☻☻☻

Valjanje lopte rolanjem donjom stranom stopala          ☻

Udarac po lopti petom                                                  ☻

Bacanje auta iz zaleta                                                    ☻☻☻

Šut na gol preko suigrača                                              ☻☻

Vođenje lopte po označenoj 6m i 9m liniji                    ☻☻

Iz čučnja pad naprijed                                                   ☻☻

Trčanje uz kotrljajući obruč                                           ☻☻

Pravilno formiranje“ čekića“ u mjestu                           ☻

Odbijanje lopte vršno iznad glave                                 ☻☻

Dodatni sadržaji Kineziterapijske vježbe za stopala i loša držanja tijela, orijentacijsko trčanje, kuglanje, badminton, tenis, hokej
Igre elementarne igre, momčadske igre, štafetne igre, pojednostavljene športske igre

 

Tablica 2. Primjeri programskih sadržaja i vježbi UŠŠ (☻- težinska oznaka teme/vježbe, ☻- laka.☻☻- srednja, ☻☻☻- teška)

Svaki dio sata treninga ima svoje trajanje, svoje zadatke, posebne sadržaje i organizaciju. Kada govorimo o organizaciji glavnog dijela sata i temama koje predstavljaju sadržaje treninga, važno je istaknuti da su poligoni (Prikaz 4. i 5.) osnova metodičke organizacije pri provedbi treninga ovog programa. Poligoni su organizacijski oblik rada kojeg djeca prolaze  u zadanom smjeru radeći vježbe i zadatke po redu. Ovakva organizacija u provedbi treninga ima višeznačan kvalitetan utjecaj, jer je djeci jasan, ima točno određen redoslijed, omogućava lakšu kontrolu pravilne izvedbe te potpunu angažiranost pojedinog djeteta.

Prikaz 4. Gimnastički poligon

Prikaz 5. Košarkaški poligon

PRIMJERI ORGANIZACIJE POJEDINIH SADRŽAJA

1. Sat s temom iz atletike

Glavna tema: Atletika (skok u vis tehnika škarice)

Organizacija sata je u obliku poligona, gdje je gl. radno mjesto skakalište skoka u vis, a na ostalim radnim mjestima su vježbe iz atletskih sadržaja: škarice, sunožni poskoci, niski skip itd.

Sadržaji:

  • Uvodni dio sata: igra „Rode i žabe„ (igra je opisana na ovdje)
  • Pripremni dio sata: OPV bez pomagala vježbe istezanja za noge
  • Glavni dio sata: : Atletika (skok u vis tehnika škarice)
  • Završni dio sata: natjecanje u visini preskoka .

Glavni dio sata

Obrada tehnike skoka u vis, tehnika škarice treba proći obje strane izvođenja skoka (naglasak na odraznu i zamašnu nogu), koristiti odskočnu dasku za odraz.

Završni dio sata

Natjecanje u skoku u vis (tehnika škarice) preko elastične vrpce, svaki natjecatelj ima pravo na jedan skok na ponuđenoj visini. Tko dotakne vrpcu ispada, a pobjednici su oni koji preskoče najvišu visinu.

2. Sat s temom iz prirodnih oblika kretanja

Glavna tema: Poligon opće motorike

Organizacija sata je u obliku poligona kojeg djeca prolaze u zadanom smjeru izvodeći vježbe i zadatke po redu.

Sadržaji:

  • Uvodni dio sata: igra „Pronađi položaj„ (igra je opisana na ovdje )
  • Pripremni dio sata: OPV bez pomagala
  • Glavni dio sata: Poligon s prirodnim oblicima kretanja : puzanje uzduž klupe,

preskakanje duge vijače (jednonožno, sunožno), penjanje na švedske ljestve- silaženje    po kosoj klupi i suprotno, bacanje medicinke (lopte) na različite načine u gol,

iz upora čučećeg prijelaz poskokom u upor ležeći za rukama i suprotno, gađanje lopticom u nepokretne i pokretne ciljeve s udaljenosti do 5 m, hodanje četveronoške naprijed-nazad.

  • Završni dio sata:  Ribari i ribice (igra je opisana na ovdje)

3. Sat s temom iz nogometa

Glavna tema: Nogomet, šutiranja na gol

Organizacija sata je nogometni poligon u kojem na dva mjesta trebaju biti isplanirani udarci na gol.

Sadržaji:

  • Uvodni dio sata zagrijavanje. „Ledene bake“ (igra je opisana na ovdje)
  • Pripremni dio sata: OPV bez pomagala
  • Glavni dio sata: Nogometni poligon s sljedećim vježbama:

udarac na gol iz mjesta, udarac po lopti nakon ispuštanja iz ruku (volej), slalom vođenje, udarac po lopti petom prema zidu, udarac po lopti unutarnjom stranom stopala      prema zidu, okret za 180°/360° stupnjeva valjanjem lopte donjom stranom stopala (vježba se izvodi oko obruča postavljenog na podu), lagani udarac po lopti u smjeru vertikalne plohe (zid dvorane), zaustavljanje odbijene lopte donjom/unutarnjom stranom stopala

  • Završni dio sata: Igra, Dan-noć

ZAKLJUČAK

Univerzalna sportska škola predstavlja model programa koji treba imati važnu ulogu u  višegodišnjem procesu sportskog usavršavanja. Uzimajući u obzir da u ovom razvojnom stupnju djece imamo priliku da primjenom različitih kinezioloških sadržaja postavimo jednu kvalitetnu motoričku bazu kao  preduvjet za daljnji usmjereni trening djece u različitim športovima. Kada govorimo o organiziranom treningu djece koji ima svoje faze i koje prate različite razvojne karakteristike, treba znati kako i na koji način unaprijediti pojedina tjelesna svojstva djece koja u budućnosti mogu postati  vrhunski sportaši. Uspješan trening djece i mladih treba biti temeljen na teorijskim i metodičkim znanjima, utjecaju kondicijskog treninga na organizam djeteta, te principima rada s mlađim dobnim kategorijama. Zato je važno još jedanput istaknuti da u treningu djece prevladava višestrani trenažni pristup u kojem dominira igra, a ne rana specijalizacija  s specifičnostima pojedinog sporta.

LITERATURA

  1. Bompa,T. (2005). Cjelokupni trening za mlade pobjednike. Zagreb: Gopal.
  2. Bös, K. (2001). Handbuch: Motorische Test, Gottingen, Bern, Toronto, Seattle, Hogrefe-Verlag.
  3. Drabik, J. (1996). Children and Sports Training. Island Point, VT: Stadion Publishing Company.
  4. Findak V.,  Metikoš, D., Mraković, M., Neljak, B.,  (2000). Primijenjena kineziologija u školstvu – Motorička znanja, Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu, Sveučilišta u Zagrebu
  5. Findak, V. (1986). Tjelesna i zdravstvena kultura u osnovnoj školi, (Priručnik za nastavnike razredne nastave), Školska knjiga, Zagreb
  6. Jukić, I., Milanović, D., Šimek, S. (ur.) (2007). Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova međunarodnog znanstveno-stručnog skupa, Zagreb, 23. i 24. 02. 2007. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski školski športski savez i Udruga kondicijskih trenera Hrvatske
  7. Schubert, R. i D. Späte (1998). Kinderhandball Spass von Anfang an. Handball-Handbuch, Philippka-Sportverlag.
  8. Höltke, V. (2003). Grundlagen und Prinzipien des Sportlichen Trainings. Available at http: //www.sportuntericht.de/unterrichts/lehrmaterialien/neu.html
  9. Liebisch, R., Schieb, C., Woll, A., Wachter, H., Bös, K (2004). Fitness in der Grundschule. Available at http://www.sportuntericht.de/sportarten.html
  10. Škegro, D., Dujić, I., Čustonja, H. (2007). Plan i program univerzalne športske škole. Zagreb: Hrvatski školski športski savez.
  11. Zakon o športu.// Narodne novine 71 (2006),150 (2008)

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

Atletika u Univerzalnosj sportskoj školi

Atletika uz gimnastiku predstavlja bazičan sport koji ima značajan utjecaj na  razvoj motoričkih sposobnosti. Razne atletske discipline i njima pripadajuće vježbe pogodni su za rad s djecom u dobi od 6 – 10 godina. Atletski su sadržaji po svojoj strukturi bliski  prirodnim oblicima kretanja, a koji djeci omogućavaju usvajanje pravilne tehnike hodanja, trčanja, skokova i bacanja. Ti specifični atletski sadržaji čine bogate strukture gibanja, te su pogodni za uporabu različitih pomagala i sredstava, što sve utječe na čitav niz sposobnosti (koordinacija, ritam, brzina, eksplozivna snaga, ravnoteža, preciznost..) i na taj način povećavamo ukupnu motoričku bazu što omogućava brže i lakše usvajanje motoričkih znanja iz drugih sportova. Opći ciljevi koji se u programu mogu postići korištenjem atletskih sadržaja su svestrano trčanje, različita bacanja i skakanja, a specifični ciljevi se odnose na razvoj brzine trčanja kratkih dionica te aerobne izdržljivosti, kao i poboljšanje eksplozivne snage bacanja i skakanja. Organiziranjem višeboja s atletskim sadržajima kod djece može se zadovoljiti i neki oblik natjecanja u kojem se vidi tko je brži, tko dalje baca i skače, tko brže trči preko prepona i čija štafeta je brža.  Atletika u programu ne predstavlja samo tehnike ovih disciplina (trčanja, skakanja, bacanja) nego različite varijacije ovih motoričkih gibanja što uz upotrebu različite opreme i realizaciju kroz različite forme čini ovaj sport jednim od najvažnijih u provedbi programa Univerzalne sportske škole.

Osnovni elementi atletike koji se trebaju provoditi u sklopu programa USŠ:

  • Brzo trčanje Sprint
  • Trčanje preko prepona
  • Štafetna trčanja
  • Skokovi u daljSkokovi u vis
  • Bacanja rekvizita
  • Aerobna trčanja

Metodičke napomene za atletiku u programu univerzalne sportske škole:

  1. Atletika predstavlja raznolikost pokreta to nisu samo trčanja, skakanja i bacanja u smislu tehnike već se realizacija tih sadržaja provodi u cijelom nizu različitih formi i varijacija (raznovrsna trčanja, skokovi i bacanja) upotrebu različitih rekvizita obruča, prepona, lopti….
  2. U ovoj dobi je jako važno iskoristiti atletske sadržaje za razvoj ritma kod djece (senzibilna faza razvoja). Upotrebom glazbe i različitih rekvizita (obruča, prepona, klupa) možemo višestrano poboljšavati ovu sposobnost.
  3. Organizirati natjecanja u atletici kao poticaj bržeg trčanja, daljeg i višeg skakanja te bacanja u smislu procjene osobnog iskustva i dosega.
  4. Trčanja s maksimalnom brzinom provoditi na kratkim dionicama 20-40 m. S dovoljno dugim pauzama. Raditi na poboljšanju aerobne izdržljivosti te poboljšavati eksplozivnu snagu kroz bacanja i skakanja.
  5. Važna je za razvoj općih koordinacijskih sposobnosti (brzine reakcije, ritma, ravnoteže, prostorne orijentacije i kinestetičke diferencijacije)
  6. Osim osnovnih elemenata tehnika trčanja, skakanja i bacanja za bolju predodžbu atletike možemo koristiti i druge discipline kao što su štafetna trčanja, trčanja s preponama, bacanja s okretima posebnih rekvizita (gume od bicikla, plastične štapove, gumene obruče, spužvaste lopte), skokovi u vis opkoračnom (Stradle) tehnikom.

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U |

Biathlon u dvorani

Svaki natjecatelj/učenik u ovoj igri ima zadatak 2x pretrčati isplaniranu dionicu (trčanje slalom, pretrčavanje strunjača, optrčavanje označenog kruga) i na mjestu za ciljanje izvesti gađanje. Svaki igrač ima tri gađanja postavljenog čunja, za svaki promašaj mora otrčati broj kaznenih krugova. U igri je zadatak da svaki igrač prođe 15-20 krugova.

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

A | B | G |K | O | P | R | S | T | U|

GIMNASTIČKI ELEMENT – KOLUT NAPRIJED

Autor: Stjepan Crnokić, prof.

Kolutajmo se…

… zabavimo se…

… i naučimo KOLUT NAPRIJED!