Kada krenu ozljede na terenu, medicinari iz Vinkovaca tu su u trenu

Od 31. svibnja do 3. lipnja, u  slavonskoj prijestolnici sporta, Vinkovcima, održava se Državno prvenstvo za učenike 5. i 6. razreda. Učenici su svoju snagu, borbenost i želju za pobjedom mogli pokazati u čak sedam sportova.

Uz povećanu dozu hormona adrenalina i serotonina, nerijetko nastupe blaže ozljede koje, ako se odmah saniraju, prođu neprimjetno. Da se ozljede što brže riješe, a sportaši osjećaju sigurno, u Vinkovcima su se pobrinuli učenici Zdravstvene i veterinarske škole dr. Andrije Štampara, koja se nalazi u istoimenom gradu.

Njihov volonterski rad, za Hrvatski školski sportski savez na državnim prvenstvima, dio je projekta Medicinari u školskom sportu, kojim se želi podići svijest o zdravstvenom odgoju te budućim medicinskim tehničarima pružiti priliku za dobru praksu. U prethodnim danima, popričali smo s učenicima-volonterima te ih pitali što oni misle o samom projektu te kako su se snašli na terenu. S našim Igram, pišem, lajkam novinarima razgovarali su Zrinka Nemet, Marija Rajković i Vinko Šamurdžić. 

Za početak, dio ste projekta Medicinari u školskom sportu, koji se provodi na državnoj razini. Kako ste saznali za projekt i uključili se u njega?

„Projekt se od samog početka provodi u našoj školi tj. škola je dio projekta pa su nas, o projektu, na samom početku obavijestili naši profesori. Rekli su nam koji su ciljevi projekta te zašto bi trebali sudjelovati u njemu, a nama se to sve činila odlična zamisao. Upoznavanje novih ljudi kojima istovremeno možeš pružiti pomoć san je svakog medicinara, a mi smo si taj san odlučili ispuniti.“

Nakon što ste se uključili u projekt, krenuli ste sudjelovati na državnim prvenstvima kao učenici-medicinari-volonteri. Koja je vaša uloga na državnim prvenstvima te što učenici, kao i njihovi voditelji, mogu očekivati od vas?

„Mi se školujemo za zanimanje medicinskog tehničara, pa je i sama naša uloga na natjecanjima povezana upravo s tim. Mi smo “prva pomoć“ na utakmicama ako se netko ozlijedi, osjeća mučninu, slabost i sl. Mi smo tu da pomognemo, saniramo ozljedu, napravimo najviše što možemo na najbolji mogući način. Prema svim učenicima, pa tako i mentorima, pristupamo na jedan prijateljski način kako bi se osjećali ugodno i bez pritiska. Na njima je da se opuste, a na nama da saniramo.“

Kao što možemo primijetiti, svaku vašu intervenciju budno prate vaši mentori. Koja je njihova dužnost ovdje i stvara li vam njihova prisutnost dodatan pritisak?

„Naši mentori ovdje su zaduženi za nadziranje nas i našeg rada. Pošto nam je sudjelovanje na ovim natjecanjima umjesto praktičnog dijela  u bolnici, oni su dužni biti s nama.. Također, dođe li do neke teže ozlijede, u kojoj nam je potrebna pomoć mentora, oni su ti koji će doći i pomoći nam te pokazati na koji ćemo način sanirati težu ozljedu u budućnosti. Uz njih ne osjećamo pritisak, već samo još jednu dodatnu sigurnost u radu.“

I za kraj, što vam najteže padne u ovom poslu, s čime vam se teško nositi?

„Mi smo ovdje kako bi drugima pomogli i onda je najgore kada to nije u našoj moći. Kod težih ozljeda, kao što su prijelomi ili jak udarac, dolazi hitna pomoć koja pomaže ozlijeđenom učeniku na adekvatan način. U tom trenu, mi smo nemoćni i ruke su nam svezane. Srce nam hoće puknuti, ali znamo da moramo ostati hladne glave za dobrobit ozlijeđenoga.“

Pitali smo za ovogodišnje dojmove i prof. Reljanović, mentoricu naših učenica i suradnicu HŠSS-a, kako ona doživljava ovaj projekt i što očekuje.

Kako odabirete tko će biti medicinar na našem terenu. Imate li selektivne postupke ili učenici imaju slobodu javljanja?

Svi koji žele imaju priliku. Nakon što nam se učenici jave radimo selekciju, pogledamo kako im ide te izaberemo najbolje.
 

Je li u ovih par dana održavanja bilo nekih većih ozljeda, intervencija za vaše učenike?
 

Bilo je nekih sitnih ozljeda, a na DP iz juda su bile one malo ozbiljnije. Sve ozljede su učenici uglavnom znali sami zbrinuti, iako se ponekad zna zvati hitna za malo teže slučajeve.

Kako im se sviđa ovo iskustvo, jeli imaju želju ponovo sudjelovati?

Svi su jako zadovoljni ovime i definitivno žele sudjelovati ponovo. Do prije 3 mjeseca smo koristili učenike petih razreda, a sada se uključila godinu mlađa ekipa. Oni će sljedeće godine krenuti s natjecanjima a kada završe školu ponovo uključujemo tadašnje četvrtaše.

U dogovoru sa Savezom, planirate li da se ovaj projekt proširi i na ostatak države te da svaka županija ima svoje medicinare po uzoru na vas?

Da, već imamo par županija i škola koje sudjeluju. Cilj nam je da se ovaj projekt proširi te se svakako veselimo suradnji sa Savezom!

Iako neke stvari ne mogu sanirati, učenici-volonteri od velike su pomoći na svakom državnom prvenstvu. Svoj posao odrađuju na najbolji mogući način i uživaju u tome. To je ono najbitnije. Kada radite ono što volite, sve ostalo je manje važno. Želimo im puno sreće u daljnjem školovanju te se nadamo nastavku suradnje i sljedećih godina.

IPL novinarka: Nika Baić & Tea Šeparović