Osnovna škola Bogumila Tonija – Samobor


Pilot projekt Fair play održan je od 10. do 14. prosinca u Osnovnoj školi Bogumila Tonija u Samoboru. U realizaciji projektra sudjelovali su Zoran Rajčević, Petra Barišić, Vlatka Bišćan, Ruža Barbarić-Librić, Snježana Škiljan i Irena Dražić u suradnji sa svojim učenicima dali su velik doprinos ovom, od iznimne važnosti, vrijednom projektu. U projektu je sudjelovalo 10 razrednih odjela s ukupno 260 uključenih učenika.

Je li dovoljno sudjelovati, pobijediti, radovati se pobjedi i imati sportaša poput kojeg želimo postati jednog dana? U današnjem društvu, osjetljivijem no ikada, društvu koje postaje zasićeno nasiljem na svim razinama, pa tako i sportu – nije dovoljno sudjelovati i željeti postati kao preferirani „idol“.

Mlade sportaše i sve ostale mlade ljudi treba podučiti „fer“ ponašanju, „fer“ odnosima i zdravim emocijama. Treba ih učiti prihvatiti svaku vrstu poraza i uvažiti svakog suparničkog igrača. Učitelji i roditelji su ti koji svom djetetu moraju usaditi precizno određen sustav kvalitetnih životnih vrijednosti počevši od pravednosti i uvažavanja ostalih.

Upravo su naši spomenuti učitelji u tjednu FAIR PLAYA dali sve od sebe. Učiteljice razredne nastave i njihov 4.a i 4.b razred kroz sve razredne predmete promicale su fair postupke. Između ostalog, školama s područja Samobora te OŠ Sveta Nedelja i OŠ Vladimira Deščaka poslali su razglednice s prekrasnim, od srca osmišljenim, fair porukama.

Učenici učiteljice i savjetnice Vlatke Bišćan na satovima hrvatskoga jezika pisali su činkvine. Svi obožavamo činkvine, a kad njihovi stihovi u sebi nose snažnu poruku – posebno su nam drage.

Fair play,
Koristan, pravedan,
Igranje, druženje, pomaganje,.
Poštena i prihvatljiva igra.
Zabava.

Ruža Barbarić-Librić, učiteljica-savjetnica, prava umjetnica likovne kulture i njezini učenici radili su grafike u kartonskom tisku, a njezin 7.b razred na satu razrednika izrađivao je plakate s fair porukama. Koliko briljantno izgledaju ove grafike, pogledajte u nastavku na fotografijama.

U petak su naši učenici odigrali odličnu tekmu, a na školskim tribinama ponosno su se uzdizali plakati s porukama o pravednosti i poštenju u sportu.

Učitelji – sportaši najbolje znaju i poznaju fair postupke, a svoj sustav zdravog sportskog ponašanja godinama i svakodnevno promiču u korist svakog svog učenika. Hvala vam na tome, učiteljice Barišić, učitelju Rajčeviću!

Nakon tekme u knjižnici je održana pressica na kojoj je sudjelovala naša reprezentativka, karatistica Ana Lenard, nositeljica brojnih odličja, nagrada i priznanja. Prisutni su učenici dobili mogućnost svašta naučiti od naše Ane, a Ana je pak pristala na intervju s Ivanom Karlom, članom novinarske grupe Bogumilca.

ZAŠTO VAM SE SVIĐA KARATE?
Karate sam zavoljela od prvog dana. Najviše mi se sviđa kreativnost i sloboda sporta. Karate je izrazito motorički zahtjevan i sviđaju mi se izazovi koje on nudi.

JESTE LI ZADOVOLJNI SADAŠNJOM KARIJEROM ILI ŽELITE VIŠE MEDALJA?
Da sutra prestanem trenirati karate i podvučem crtu sa svim svojim uspjesima, bila bih i više nego zadovoljna. Isto tako imam neostvarene želje što se tiče karijere tako da moje zadovoljstvo nije upotpunosti ostvareno. Želja mi je sudjelovati na Olimpijskim igrama 2020. i ostvariti što bolji plasman. Time bih ostvarila jedan od najvećih snova.

KOLIKO JE TRUDA BILO POTREBNO ZA SVE OVO?
Trud je ključan faktor za svaki uspjeh. Bez truda i zalaganja veliki rezultati nisu mogući.

ZANIMAJU LI VAS I DRUGI SPORTOVI?
Jako volim sve sportove. U OŠ i SŠ natjecala sam se u atletici, košarci i odbojci. Završila sam Kineziološki fakultet što je pokazatelj koliko volim sve sportove. U slobodne vrijeme igram tenis i odbojku.

JESTE LI IMALI POTPORU RODITELJA I PRIJATELJA?
Imala sam veliku potporu roditelja i prijatelja. Roditelji su me pratili na sva natjecanja i u kriznim situacijama nisu dopuštali da odustanem od sporta. Prijatelji su me uvijek bodrili nakon teških poraza i veselili se sa mnom nakon velikih uspjeha.

KAKVI SU UVJETI TRENIRANJA U SAMOBORU I HRVATSKOJ?
Imam sreću da treniram u najuspješnijem klubu u Hrvatskoj. Uvjeti treniranja su i više nego odlični uspoređujući
sa ostalim klubovima.

TRENIRATE LI PUNO ZA TAKVE USPJEŠNE REZULTATE?
Treniram dva puta dnevno po sat i pol. U fazi priprema za europsko i svjetsko prvenstvo treniram tri puta dnevno.

DOBIVATE LI TREMU PRIJE ILI TIJEKOM BORBE?
Ovisno o važnosti natjecanja. Ako se radi o turnirima tijekom sezone treme nemam, ali ako se radi o europskim i svjetskim natjecanjima trema je prisutna što je normalno s obzirom na to koliko je uloženo truda i žrtve u samo taj jedan turnir. Tijekom borbe trema upotpunosti nestane.

JESTE LI IMALI UZOR?
Jesam. Uzor mi je bila Janica Kostelić. Smatram da je jedna od najvećih sportašica svijeta.

KOLIKO VAM JE TEŠKO KAD STE RAZOČARANI?
Teško je. Svaki poraz boli, ali to je sastavni dio sporta. Treba ih što brže zaboraviti, naučiti nešto iz toga i krenuti dalje. Samo tako možemo napredovati.

Razgovarao: Ivan Karlo Moštak